Zaključak o prihvaćanju Izvješća o stanju okoliša Međimurske županije

Pad broja stanovnika i nepovoljna dobna struktura (veliki udio staračkih domaćinstava – domaćinstva koja nemaju člana mlađeg od 65 godina – prema stupnju ostarjelosti Međimurska županija pripada 4 tipu – duboka starost – s udjelom mladih (0- 199) od 23,0% te starih (60+) 21,1% (preuzeto iz rada: Nejašmić, Toskić, 2013., Starenje stanovništva u Hrvatskoj – sadašnje stanje i perspektive) kao i niska obrazovanost (postotak stanovništava koji nema završenu osnovnu školu, odnosno postotak stanovnika koji ima završenu samo osnovnu školu) – (prema podacima Državnog zavoda za statistiku nepismenost u Međimurskoj županiji iznosi 0,87%, a u RH taj postotak iznosi 1,8% - podaci prema Popisu stanovništva iz 2001. godine) nepovoljna su socio-ekonomska podloga razvoja, pa i zaštite okoliša. Nerealno je očekivati, odnosno planirati velike i skupe sustave, kad ih stanovništvo ne može financirati. 2. PROMET Područje prometa obrađeno je već u poglavljima: Tlo i Zrak, tako da u ovom ponovno ne iznosimo navedeno. Promet se je, kao posebna grana svakog društvenog sustava, puno puta dokazao kao jedan od najvažnijih čimbenika društvenoga i gospodarskog razvoja. Sukladno tome, utjecaj prometa na okoliš je golem pa svakako treba istaknuti da sadašnji prometni sustavi dugoročno nisu održivi u odnosu na okoliš, gospodarstvo i društvo u cjelini. Promet je zbog uporabe fosilnih goriva odgovoran za porast koncentracije toksičnih spojeva u zraku koji ugrožavaju ljudsko zdravlje. Ti toksični spojevi proizašli iz prometa dolaze i u vodene tokove te tako dalje onečišćuju sustav. Nepovoljan utjecaj prometa na okoliš očituje se u onečišćenju zraka, vode i tla, u pojavi buke i vibracija, u zauzimanju zelenih površina i vitalnih prostora, u povećanju opasnosti po život i zdravlje ljudi itd.

Autobusni javni promet samo djelomično doprinosi zaštiti okoliša većim brojem korisnika po jednom motornom vozilu. Pogonska energija autobusa za sada je nepovoljna te postoje pritužbe na onečišćenja zraka na mjestima gdje je veća koncentracija autobusa na terminalima (kao što je to npr. autobusni kolodvor u gradu Čakovec). Za povećano korištenje javnog prijevoza važno je širenje njegove mreže, podizanje udobnosti i učestalosti veza te povezivanje raznih sustava prometa. Povoljnost lokacije i opremljenost kolodvora i terminala javnog prijevoza (npr. parkiralištem) može presudno utjecati na atraktivnost javnog prometa. Svaki doprinos unapređenju javnog prometa ujedno je i doprinos unapređenju zaštite okoliša. Transport mineralnih sirovina (iz šljunčara) potencira probleme zaštite okoliša, posebno u pogledu opterećenja prometnih kretanja čime se uništavaju lokalne ceste, a iz njih pada materijal, te su ceste prašne, posebno u sušnim razdobljima. U radu pod naslovom „Cestovna infrastruktura Međimurske županije s prijedlozima razvitka“ (Kos i dr., 2014.), navodi se da je razvijena prometna i komunalna infrastruktura jedan od najznačajnijih pokazatelja uspješnog razvoja gradova i županija. Nadalje autori rada navode da je na području Međimurske županije ukupno je 560 km cesta sa suvremenim kolnikom. Udio ove cestovne mreže u cestovnoj mreži Republike Hrvatske je manje od 2 posto. Tablica 19.: Prikaz površina i motornih vozila u Međimurskoj županiji i usporedba s Republikom Hrvatskom (podaci iz 2012. godine)

Republika Međimurska Odnos Hrvatska županija MŽ/RH (%) Ukupno cesta 29.410 565 1,92 Autoceste 1.254 22 1,75 Državne ceste 6.843 90 1,31 Županijske ceste 10.967 222 2,02 Lokalne ceste 10.346 232 2,24 Gustoća cesta (m/ 495 756 152,7 km2) Broj cestovnih 1.790.971 50.138 2,80 motornih vozila Stranica 2046 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014. Broj osobnih 1.384.699 36.038 2,60 vozila Stupanj 2,67 2,36 motorizacije (st/ mv) Izvor: Kos, G., Milojević, D., Feletar, P.: Cestovna infrastruktura Međimurske županije s prijedlozima razvitka, 2014, Podravina, Volumen 13, broj 25, Koprivnica, 45-62 Ukupna cestovna mreža na području Međimurske županije je, u prvom redu, u funkciji prometnoga povezivanja unutar same županije, a isto tako učinkovita je u prometnome povezivanju sa susjednim županijama. S obzirom na ostale pokazatelje (stanovništvo, površina i sl.) postojeća cestovna struktura u Međimurskoj županiji može se ocijeniti dobrom, što zanči da je mreža javnih cesta kvalitetom u gornjem dijelu hrvatskog prosjeka, no nedostaje kvalitetna povezanost dijelova Županije kao i problemi u odvijanju prometa u gradovima i mjestima Županije. Cijelo područje Međimurske županije od velike je prometne važnosti, jer se velik dio županije nalazi u pograničnom području s Mađarskom i Slovenijom, a kroz županiju prolazi i dio autoceste Zagreb-Goričan, koja je glavna prometnica koja povezuje središnju Europu s Jadranom i obrnuto. U radu se nadalje navodi da je cilj razvitka prometne mreže predložiti trase nove cestovne infrastrukture koje će omogućiti brže odvijanje tokova cestovnog prometa unutar Županije. Da bi se ostvario taj cilj, da promet u županiji bude sustavni, sukladni i učinkoviti dio njegovog ukupnog društvenog i gospodarskog razvitka, nužno je da razvitak prometa zadovolji sljedeće temeljne postavke:

- razvoj prometa mora biti primjereni dio općeg gospodarskog koncepta, u vremenu i u prostoru, - prometni sustav treba razvijati u fazama i etapama primjereno gospodarskom i društvenom razvitku gradova i Županije, odnosno šire regije i Republike Hrvatske, - težiti da sigurnost prometa bude na europskoj razini, - u razvitku gradske i županijske prometne infrastrukture i voznih sredstava te eksploatacije organizacije i funkcije trošiti što manje energije i sirovina sa što manje nepovoljnim utjecajem na okoliš kao bi se zadovoljili kriteriji primjerenog dugoročno održivog razvitka. Isto tako u radu se navodi da je rekonstrukcija i modernizacija državnih i županijskih cesta potrebna zbog sve većeg stupnja motorizacije stanovništva i velikog broja sudionika u prometu na tim dionicama – od pješaka, bicikala, motornih vozila, poljoprivrednih strojeva. Nadalje, postojeće trase državnih cesta u Međimurskoj županiji ne zadovoljavaju tehničkim elementima – prolaze velikim dijelom kroz naselja, naročito otežano kroz gradove Čakovec, Prelog i Mursko Središće i naselja Nedelišće, Mala Subotica i Donja Dubrava, kojima prolaze kroz samo središte. Važno je istaknuti i da su Međimurska i Varaždinska županija u listopadu 2010. godine započele projekt uspostave Integriranog prijevoza putnika (IPP). Koordinator projekta je Savez za željeznicu, a partneri su Međimurska i Varaždinska županija, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb i Fakultet organizacije i informatike, Varaždin. U ovom Izvješću ne iznosimo ostale detalje vezane uz projekt, jer nisu predmet ovog Izvješća, a više o aktivnosti projekta na Internet stranicama Saveza za željeznicu www.szz.hr.

3. TURIZAM Prirodna i kulturna baština Međimurja najveće je blago s kojim Međimurje raspolaže. Spona između gospodarske dobiti i zaštite okoliša i prirode najjača je upravo u turizmu. No turizam je i velika prijetnja prirodi i okolišu te može dovesti do degradacija, kao što su: - onečišćenje tla, vode, zraka, - buke iznad dozvoljenih granica, - nastajanja otpada, - degradacije prostora izgradnjom smještajnih kapaciteta i ostale infrastrukture za prihvat turista, - povećanog korištenja vodnih i ostalih prirodnih resursa kojima raspolaže županija. Problemi najčešće nastaju zbog velike koncentracije ljudi u ograničenom prostoru, neodgovornog ponašanja, povećanog prometa i neprimjerenog odlaganja otpada. Turizam traži vizualno i okolišno kvalitetan prostor. Turizam je jedan od sektora s najbržim rastom. Turizam ima potencijal kojim može na pozitivan način pridonijeti društvenoekonomskom razvoju, ali istodobno, može u značajnoj mjeri prouzročiti degradaciju okoliša i pogodovati gubitku lokalnog identiteta i tradicionalnih kultura. Važni potencijali za razvitak turizma na području Međimurske županije su prirodni resursi, nadalje ribolovne vode, lovne površine, termalni izvori, turistički zanimljive manifestacije te postojeća turistička infrastruktura. Obzirom na koncept ovog Izvješća, najviše ćemo se osvrnuti na prirodne resurse i turizam u zaštićenim područjima na području županije. Kada se radi o zaštićenim područjima, kompatibilnost turizma složeno je pitanje. Ključni je izazov odvijanja turističkih aktivnosti u zaštićenim područjima održivost – kako učinkovito upravljati zaštićenim područjima i pri tome osigurati da njihove prirodne vrijednosti i dobra koja privlače turiste budu zaštićena i sačuvana za buduće generacije.

Konvencija o biološkoj raznolikosti tretira turizam kao djelatnost od posebne važnosti širom Planeta. Konvencija ističe nužnost izrade, promocije i prezentiranja javnosti smjernica za održivo planiranje i upravljanje turističkim aktivnostima. Uvažavajući moguće rizike i posljedice koje „proizvodi“ turizam, ključ njegove prihvatljive mjere u nekom zaštićenom području čini, prije svega, odgovarajuća turistička valorizacija samog područja. Ključno je da plan i razvoj turizma proizlaze iz prostornog plana i plana upravljanja za zaštićeno područje, jer upravo ti dokumenti sadržavaju za zaštićeno područje optimalnu mjeru usklađenih interesa u odnosu na relevantne propise, strategije, sektorske planove i drugo. Vezano uz zaštićeno područje rijeke Mure i Drave na području županije važno je istaći da je to područje jedinstvenog krajobraza i visoke krajobrazne raznolikosti, da postoji bogatstvo različitih staništa i velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, ima dobro razvijenu infrastrukturu i dobru prometnu povezanost. S druge strane postoje problemi u planiranju i provođenju programa unutar prostora zaštite, postoji jak pritisaka na predmetni prostor zaštite, posebno na okoliš s izraženim uskim sektorskim ili privatnim interesima te neodrživ razvoj u pojedinim sektorima kao što je eksploatacija mineralnih sirovina, korištenje kemijskih sredstava u poljoprivredi. Možemo zaključiti da je suvremeni turizam društvena pojava koja, uključujući i povezujući na neposredan ili posredan način brojne gospodarske djelatnosti, ostvaruje značajne 10. listopada 2014.

“SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2047 gospodarske učinke. Turisti su danas sve obrazovaniji, informiraniji o destinaciji u koju dolaze, ekološki osviješteni, svjesni «vrijednosti za novac» («value for money») te će turističke destinacije koje ostvaruju koncepciju održivog razvoja imati sve veću atraktivnost. Osim gospodarskog, turizam ima i značajan fizički utjecaj na okoliš. Iako djelatnost turizma nije jedna od najvećih onečišćivača, veliki je korisnik prostora, potrošač resursa (osobito vode i energije) i izvor pritisaka na okoliš (posebice potrošnjom hrane i odlaganjem otpada). S druge strane, prostor, posebice očuvana priroda i bioraznolikost predstavljaju vrlo važan element atraktivnosti turističkih odredišta. Stoga, jedan od preduvjeta dugoročnog razvoja turizma je odgovoran odnos prema okolišu. U tome vrlo važnu ulogu imaju nositelji turističke ponude. O njihovoj osviještenosti i znanju ovisit će utjecaj na okoliš, ne samo njih već i turista. Osim navedenih, turizam ima i značajan socijalni i kulturni utjecaj, donoseći niz pozitivnih i negativnih promjena u turističku destinaciju. Razvoj turizma može značajno utjecati na kvalitetu življenja stanovništva lokalne zajednice. Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji (UNWTO), održivi turizam je turizam koji zadovoljava potrebe prisutnih turista i domicilnog stanovništva istodobno čuvajući resurse budućeg razvitka. Takav razvoj podrazumijeva upravljanje resursima na način da se udovolje osnovni ekonomski, socijalni i estetski zahtjevi uz istodobno očuvanje kulturnog integriteta, osnovnih ekoloških procesa i biološke raznolikosti. Održivi turizam bi trebao:

- iznaći optimalan način korištenja prirodnih resursa kako bi se održali ključni ekološki procesi te zaštitila priroda i bioraznolikost, - poštivati društveno-kulturološku izvornost lokalne zajednice, poštujući njihovo kulturno nasljeđe i tradicionalne vrijednosti kao i pridonijeti interkulturnom razumijevanju te - pridonijeti dugoročnom gospodarskom razvitku, donoseći ekonomske koristi svim dionicima. Implementacija koncepta održivog turizma dugoročan je i složen proces. Jedan od ključnih preduvjeta uspješne implementacije koncepta je primjena načela participativnog procesa odlučivanja, aktivnog sudjelovanja svih relevantnih dionika (države, jedinica regionalne i lokalne samouprave, trgovačkih društava, obrtnika, turističkih zajednica, obrazovnih institucija, zavoda i institucija u čijoj je nadležnosti zaštita prirodne i kulturne baštine, lokalnog stanovništva, medija, turista). Implementacija koncepta održivog turizma zasnovanog na kulturnoj baštini i prirodnom nasljeđu u ruralnom prostoru Međimurja pridonijela bi većoj tržišnoj prepoznatljivosti tog prostora na turističkom tržištu. Turistička ponuda koja bi se temeljila na autohtonim, kvalitetnim i izvornim proizvodima i uslugama pridonijela bi daljnjoj valorizaciji i prepoznatljivosti turističke ponude Međimurja kao turističkih destinacija koje su gospodarski, kulturološki i ekološki održive. Ciljevi i preporuke: - izraditi plan upravljanja za zaštićeno područje te kroz plan dugoročno definirati ciljeve njegove zaštite, uređenja i razvoja, - planiranje i razvoj turizma, posebno u zaštićenim područjima, treba prvenstveno oslanjati na prostornoplanske dokumente i programsko-razvojne dokumente, - razvoj održivog turizma - usklađivanje lokalnih interesa i specifičnosti s regionalnim i nacionalnim interesima, objektivizacija privlačne snage resursa i planiranih turističkih atraktivnosti s pozicije tržišta i profila turističkog proizvoda, te uvažavanje zadanih ograničenja u sferi okoliša, socio-kulturnih i ekonomsko-političkih specifičnosti.

4. ŠUMARSTVO Slika 23.: Šumske površine u Međimurju Šume Međimurja predstavljaju ostatak nekad vrlo šumovitog područja, koje su u prošlosti bile u posjedu raznih velikaških porodica. Prema nekim podacima samo u jednoj godini posjeklo se 15 000 m3 drvne mase najvrednijih vrsta hrasta i jasena i to pretežno čistom sječom, a iz ostalih šuma preborom su se vadila najkvalitetnija stabla. To je glavni razlog zašto je Međimurje tako siromašno šumama, po stanovniku svega 0,07 ha šume. Šumovitost Međimurja vrlo je niska, svega 12%, a Republike Hrvatske 35%. Poslije II. svjetskog rata, međimurske šume kojima su upravljale razne zemljišne zajednice, Zakonom o Agrarnoj reformi postale su društveno vlasništvo i date na upravljanje Šumariji Čakovec, a veći dio šuma koji je bio u privatnom vlasništvu ostao je i dalje u privatnom vlasništvu. Šume i šumska zemljišta zaštićuju se i iskorištavaju na način određen Zakonom o šumama. Tim Zakonom utvrđeno je da šumskim prostorom u Republici Hrvatskoj gospodari (upravlja) “Hrvatske šume” d.o.o. Na području Međimurske županije nadležna je Uprava šuma Podružnica Koprivnica, odnosno Šumarije Čakovec, Ludbreg i Varaždin. Šume i šumska zemljišta su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma predstavljaju posebne prirodne i gospodarske uvjete rada. Općekorisne funkcije šuma odražavaju se osobito u zaštiti zemljišta, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava, utjecaju na vodni režim i hidroenergetski sustav, utjecaju na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju, u utjecaju na klimu, u zaštiti i unapređivanju čovjekove okoline, u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere, utjecaju na ljepotu krajolika te stvaranju povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju, za razvitak turizma i lovstva i za obranu Republike Hrvatske.

Stranica 2048 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014. Ciljevi i preporuke: - iskoristiti šume i šumska zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal, - spriječiti smanjenje šumskih površina, a postojeće šumske površine sačuvati minimalno na sadašnjoj razini, uz težnju za poboljšanjem stanja, - povećati površine šuma, - očuvati postojeću ekološku stabilnost prostora uvažavajući osjetljivost prostora i raznolikost zahtjeva koji se tu pojavljuju, - osigurati tampon i prijelazne zone, - potencirati zaštitnu ulogu šume, - pravilno razlučiti gospodarske, ekološke i socijalne funkcije šuma, - poticati razvoj urbanog šumarstva (ozelenjavanje rubnih dijelova naselja, zona sporta i rekreacije, zona industrije). 5. EKSPLOATACIJA MINERALNIH SIROVINA Prostor Međimurske županije bogat je mineralnim sirovinama. Ova bogatstva imaju veliko ekonomsko značenje za županiju, a posebno općine i gradove na čijem se području obavlja eksploatacija, ali samo u slučaju da su iskopi legalni te se provode u skladu sa Zakonom i naplaćuju se naknade. Istovremeno eksploatacija mineralnih sirovina ima velike negativne posljedice po okoliš, naročito zbog slabosti u provedbi pravnog sustava gospodarenja mineralnim sirovinama i okolišem. Procedura izdavanja odobrenja za provođenje rudarskih radova (istraživanja i eksploatacije) određena je Zakonom o rudarstvu i njegovim podzakonskim aktima te drugim zakonima (Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o vodama)

koji bi trebali utjecati na uvjete i način eksploatacije. Slika 24.: Eksploatacijsko polje Međimurska županija 2006. godine naručila je izradu dokumenta pod nazivom „Resursne osnove mineralnih sirovina na područje Međimurske županije“. Dokument je izradio Hrvatski geološki institut, Zavod za mineralne sirovine. U resursnoj osnovi mineralnih sirovina stoji da je u Međimurskoj županiji odobreno dvanaest aktivnih eksploatacijskih polja čvrstih mineralnih sirovina i pet eksploatacijskih polja ugljikovodika. Kod čvrstih mineralnih sirovina prevladavaju građevni šljunak i pijesak. Ugljikovodici (nafta i plin) nalaze se duboko pod zemljom, a eksploatiraju se pomoću dubokih bušotina. Uz eksploatacijska polja građevnog šljunka i pijeska na području županije eksploatira se i ciglarska glina. Eksploatacijsko polje ciglarske gline se nalazi na području Općine Šenkovec. Eksploatacijsko polje je u posjedu tvrtke Eko Međimurje d.d. Šenkovec. Obzirom da je u resursnoj osnovi mineralnih sirovina obrađene mineralne sirovine na području županije i opisane u smislu geološke građe, kakvoće, količine i upotrebljivosti te kartografski prikazane, u daljnjem dijelu teksta osvrnut ćemo se na utjecaj djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina. Utjecaji djelatnosti eksploatacije mineralnih sirovina na okoliš su brojni, vrlo značajni i kompleksni, a uključuju: zauzimanje prostora, promjene krajobraza, degradaciju tla, onečišćenje zraka, onečišćenje voda, onečišćenje bukom, utjecaj na mikroklimu, utjecaj na floru, utjecaj na faunu, utjecaj na promet i prometnu infrastrukturu i rizik od ekološke nesreće.

Na smanjivanje neželjenih utjecaja može se utjecati što ranijim započinjanjem procesa biološke rekultivacije ili unosom u prostor drugih krajobraznih elemenata kojima se utjecaj od promjene kompenzira – u tom se slučaju uglavnom preporuča sadnja zaštitnih pojasa vegetacije. Bilo koji površinski kop, unatoč visokim normama zaštite okoliša, ima negativne utjecaje, a kao najizraženiji negativni učinak jest izmjena prvobitnog izgleda krajobraza. Zaštita krajobraza znači djelovanje, u cilju zaštite i održavanja značajnih ili karakterističnih obilježja krajobraza. Sanacija i privođenje konačnoj namjeni integralni je dio eksploatacije, a ne neka završna faza, koja se uglavnom ne provodi. Uz „završnu sanaciju“ treba provoditi i „tekuću sanaciju“, tako da je po završetku eksploatacije površinski kop potpuno saniran. Ozelenjavanjem završnih ravnina i kosina autohtonim pionirskim vrstama uz primjenu suvremenih metoda postiže se optimalna sanacija degradiranog prostora i njegov prirodni izgled. Praksa navodi da se na rekultivaciju površinskih kopova u nas ulažu mala ili nikakva sredstva, pa su te površine prepuštene postupnoj eroziji, a u povoljnim klimatskim prilikama spontanom prekrivanju vegetacijom. Tehnička i biološka sanacija se uglavnom ne provodi u praksi, a kod aktivnih površinskih kopova ne provodi se tzv. „tekuća sanacija“, uglavnom zbog načina eksploatacije mineralnih sirovina. Primjeri skladnog odnosa prirode i korištenja mineralnih sirovina su rijetki i treba uložiti puno napora da se održi kvalitetna prenamjena prostora. Rekultivacija prostora površinskih kopova je zakonska i moralna obveza, ponajprije jer je iskorištavanje rudnih bogatstava jedna od aktivnosti kojom se najrazornije djeluje na tlo, biljni i životinjski svijet, na reljef i posredno se razmjerno često mijenja izvorna cjelovita i prepoznatljiva slika krajobraza. Nakon završetka rudarskih radova tlo je najčešće izmijenjeno ili vrlo siromašno te proces ozelenjavanja može biti vrlo spor, a prostor površinskog kopa ostaje ogoljen desetljećima. Biološka rekultivacija površinskih kopova je složen zahvat u sanaciji devastiranog prostora za razliku od tehničke rekultivacije koja je obuhvaćena rudarskim projektom. Biološka rekultivacija pojedinog površinskog kopa zahtijeva detaljnu analizu osnovnih prirodnih elemenata područja, klime, tla, vegetacije uz procjenu i vrednovanje 10. listopada 2014.

“SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2049 prirodnih i kulturnih značajki i vrijednosti područja u svrhu definiranja mjera i metoda ozelenjavanja. Ciljevi i preporuke: - postupak sanacije i rekultivacije treba teći istovremeno s aktivnošću eksploatacije mineralne sirovine, - stoji činjenica da je eksploatacija šljunka uvijek bila prisutna na ovim prostorima, ali ona ne smije biti na uštrb sastavnica okoliša i prirode, jer je njihova obnova vrlo teška. 6. POLJOPRIVREDA Poljoprivreda je kao malo koji drugi sektor usko povezana s mnogobrojnim ostalim ljudskim djelatnostima te je od strateškog značaja za svako društvo. Obiteljskim gospodarstvima daje se stožerno mjesto u budućem razvitku poljoprivrede (Strategija razvoja poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske, 2002). Mala obiteljska gospodarstva s usitnjenim i neuređenim zemljištem jedan su od problema u Republici Hrvatskoj, pa tako i u Međimurskoj županiji, koji ograničava brži razvoj poljoprivredne proizvodnje. Tablica 20.: Poljoprivredna gospodarstva i korišteno poljoprivredno zemljište u MŽ Broj Ukupna površina gospodarstava u ha 0 – 1 ha 1.041 483,05 1 – 3 ha 1.634 3.120,45 3 – 5 ha 806 3.105,93 5 – 10 ha 544 3.768,94 10 – 20 ha 258 3.581,74 20 – 50 ha 184 5.585,22 iznad 50 ha 80 10.050,57 Bez zemljišta 2.111 - Ukupno: 6.658 29.695,90 Izvor: Međimurska županija u brojkama 2012. god. / Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Upisnik poljoprivrednih gospodarstava Proizvodnja hrane bila je i ostaje glavna zadaća poljoprivredne proizvodnje. Širenjem globalizacije naši su poljoprivrednici došli do bolnih spoznaja da konkurencija u inozemstvu proizvede jeftinije i više, a istovremeno nisu spoznali koliko može biti vrijedan kulturni krajobraz u kojem se odvija poljoprivredna proizvodnja. Jedan od glavnih razloga uzroka nerentabilnosti poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj jesu mali i usitnjeni gospodarski posjedi koji ne pružaju uvjete za uspješnu proizvodnju. Zemljište je temelj poljoprivredne proizvodnje, a njezina rentabilnost primarno ovisi o veličini, obliku, položaju i kvaliteti zemljišnih čestica. Upravo velika usitnjenost poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj glavni je uzrok nerazvijenosti poljoprivrede i njezine stagnacije ili čak nazadovanja.

Tablica 21.: Poljoprivredne površine na području Međimurske županije prema kategorijama KATEGORIJE UKUPNO ha a m2 Oranice i vrtovi 35.939 73 94 Voćnjaci 2.990 39 40 Vinogradi 1.218 74 02 Livade 9.472 28 34 Ukupno 49.621 15 70 obradivo: Pašnjaci 1.698 61 71 Trstici i bare 127 95 56 Ukupno 1.826 57 27 neobradivo: SVEUKUPNO: 51.447 72 97 Šume 9.493 68 60 Izvor: Međimurska županija u brojkama 2012. god. Slika 25.: Poljoprivredne površine na području Međimurja Komasacija zemljišta je postupak kojim bi se mogli stvoriti povoljni uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju, a time potaknuti i razvoj ruralnog prostora. U različitim zemljama postupak komasacije mijenjao se i prilagođavao postojećim uvjetima u poljoprivrednoj proizvodnji. Svaka zemlja izabrala je svoj put u rješavanju problema komasacije. Općeniti je zaključak da se postupkom komasacije rješavaju aktualni problemi vezani uz zemljište. Najveći problemi s usitnjenošću poljoprivrednog gospodarstva postoje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pa tako u Međimurju postoje domaćinstva koja imaju i desetke katastarskih čestica, naravno vrlo malih površina (Ivković i dr., 2010). Prva međimurska komasacija provedena je krajem 70 – tih godina prošlog stoljeća u katastarskoj općini Kotoriba. To je ujedno bila i prva komasacija na području sjeverne Hrvatske. Nakon provedene komasacije broj parcela s 13.228 sveden je na 2.128 parcela u komasacijskoj gromadi, prosječna veličina parcela s 1.300 m2 povećala se na 8.200 m2. Izgrađeno je 125 km poljoprivrednih putova širine 5 m te 44,5 km novih kanala.

Stranica 2050 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014. Proces je nastavljen komasacijom Mursko Središće te komasacijom Peklenice, Vratišinca i Križovca. Komasacijama u Međimurju bilo je svojstveno da se na relativno maloj površini komasacijske gromade nalazi velik broj sudionika, što je uvelike otežavalo i produžilo izvođenje komasacionih radova. U razdoblju provođenja komasacije najznačajnije povećanje poljoprivrednih površina postignuto je u korist društvenih poljoprivrednih organizacija, a manje za poljoprivredna obiteljska gospodarstva, za koje se danas očekuje da budu nositelji poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivreda, kao površinski najrasprostranjenija djelatnost (Nacionalni program za poljoprivredu i seoska područja, 2002), najvažniji je tvorac krajobraznih struktura. Poljoprivredne površine osnovna su sastavnica kulturnog krajobraza i najbogatije riznice biljnih i životinjskih vrsta. Raznoliki poljodjelski uzorci u prostoru, kao rezultat načina upotrebe zemljišta, karakteriziraju većinu kulturnih krajobraza. Način slaganja elemenata koji sačinjavaju krajobraz, daju čovjeku koji živi i radi u određenom krajobrazu osnovu za njegovo prepoznavanje. Krajobraz je odraz prirodnog i ljudskog djelovanja na određenom području, a različiti zahvati mogu ga značajno promijeniti. Očuvanje i unapređenje krajobrazne raznolikosti u poljoprivredi posebno je važno. Poljoprivredno iskorištavanje zemlje u ruralnim područjima stvara prepoznatljiv vizualni identitet. Stoljetnim radom seljaka nastao je kulturni krajobraz koji predstavlja veliku vrijednost prostora. Usitnjena parcelacija polja i parcela te nemogućnost obrade zemlje suvremenom mehanizacijom čine poljoprivrednu proizvodnju skupom i neefikasnom u odnosu na inozemnu.

Zanemarena domaća poljoprivredna proizvodnja zbog jeftinijih inozemnih konkurenata predstavlja najveći problem. Komasacija zemljišta je postupak kojim se okrupnjava i uređuje zemljište, ali pritom treba voditi brigu o zaštiti krajobraza koji može biti ugrožen nerazumnim zahvatima na zemljištu. Komasacija zemljišta izrazito je velik zahvat u prostoru te ukoliko se pri njegovoj provedbi ne uvažavaju i vrednuju sastavnice krajobraza može dovesti do devastacije krajobraza, odnosno ruralnog prostora te gubitka lokalnih posebnosti i prepoznatljivosti krajobraza. Poljoprivredna proizvodnja važan je segment ljudske djelatnosti koji se mora uklopiti u protok tvari i energije u biosferi. Poljoprivredna proizvodnja samom svojom postavkom narušava osnovne ekološke principe svakog ekosistema. Ona u svojoj suštini i zahtjevima ljudi poremećuje kruženje tvari u biosferi te mijenja izgled i svojstva ekosistema. Svaka neprirodna aktivnost, kao što je to postala poljoprivreda, od koje ljudi traže i pronalaze sve veću korist, trajno mijenja ravnotežu i svojstva ekosistema. Utjecaj poljoprivredne proizvodnje na okoliš već je opisan u poglavljima: Tlo, Voda, Zrak i Krajobrazna raznolikost. Intenzivna poljoprivreda kao jedino rješenje za veću proizvodnju hrane lako dovodi do iscrpljivanja i osiromašivanja tla. Nekada je bilo manje ljudi, a puno slobodnog zemljišta, pa su ljudi često mijenjali obradive površine. Danas je to složen problem jer je obradivog zemljišta sve manje. Poljoprivreda se danas nalazi pred korjenitim promjenama jer prevladava spoznaja da se ona mora temeljiti na uzgojnim postupcima kojima se izbjegava svako oštećenje prirodnih izvora, ponajprije tla i vode, prvenstveno njihovo onečišćenje. Te se promjene već nazivaju četvrtom poljoprivrednom revolucijom – održiva poljoprivreda (Sustainable agriculture). Uzgoj bilja i domaćih životinja prema tomu konceptu ne smije ugrožavati prirodne ekosustave, odnosno okoliš, drugim riječima mora biti ekološki, gospodarski i socijalno prihvatljiv. Temeljna promjena u odnosu na intenzivnu poljoprivredu je smanjenje tzv. izvanfarmskih ulaganja, posebno agrokemikalija (sredstava za zaštitu bilja, mineralna gnojiva i dr.). Velika ulaganja trebaju biti zamijenjena znanjem poljoprivrednika, jer promjene ne smiju rezultirati smanjenjem prinosa i ukupne proizvodnje. “Ekološka proizvodnja” (“organska”, “biološka”) poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodnotehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima. Stvarni ekološki proizvod označen je znakom ekološkog proizvoda, koji je jedinstvena propisana oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno propisima koji reguliraju predmetno područje. Ekološka poljoprivreda definirana je od strane Međunarodnog udruženja za razvoj organske poljoprivrede – Internacional Federation of Organic Agriculture Movements (IFOAM) te prihvaćena u programima Organizacije ujedinjenih naroda (WHO i FAO) te Vijeća Europske unije (Uredba vijeća 2092/91 od 24. lipnja 1991), gdje se provodi prema posebnim standardima i pravnim propisima, a zajednička radna skupina FAO/WHO pri UN-u radi na smjernicama za proizvodnju ekološke hrane. Hrvatska je prihvatila međunarodne norme i donijela paket zakona i propisa koji reguliraju ekološku proizvodnju.

Tablica 22.: Površine u ekološkoj poljoprivredi na području MŽ Kultura Površina (ha) Djetelinsko travne smjese 45,18 Heljda 28,42 Kamilica 556,84 Kukuruz 31,42 Kukuruz za silažu 24,64 Lijeska 36,46 Orah 17,04 Pšenica 172,82 Soja 56,52 Suncokret 43,12 Tikva uljanica 240,48 Uljana repica 76,70 Ostalo 50,82 UKUPNO 1.380,46 Izvor: Međimurska županija u brojkama 2012. god. / Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Upisnik poljoprivrednih gospodarstava Razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje na nekom području smatra se jednim od najvećih raspršenih izvora onečišćenja vode, jer se u uzgojnim mjerama koriste različite kemikalije, najčešće mineralna gnojiva i sredstva za zaštitu od štetnika. Navodnjavanje je mjera koje može utjecati na promjenu vodnog režima tla, a posljedično i na transport potencijalno štetnih tvari do podzemne i površinskih voda. Brzina i intenzitet transporta onečišćenja iz tla u vode ovisi o hidrogeološkim i pedološkim karakteristikama područja. Uvođenje sustava navodnjavanja rezultira na određeni način promjenama u okolišu, pa tako i zahvaćanje vode za potrebe navodnjavanja kvantitativno utječe na postojeću vodnu bilancu. S obzirom na pojavnost zaliha vode u vremenu, svako 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2051 nekontrolirano zahvaćanje, može uzrokovati narušavanje biološkog minimuma nekog vodotoka. Za sprečavanje štetnih posljedica neophodno je uspostavljanje sustava monitoringa u uvjetima navodnjavanja i uspostava učinkovitog sustava nadzora. Isto tako, treba uzeti u obzir činjenicu da se pravilnim izborom sustava, njegovim gospodarenjem i odgovarajućim tehnologijama uzgoja mogućnost onečišćenja voda mogu reducirati na tolerantnu razinu. Prema dostavljenim podacima od strane Hrvatskih voda aktivnosti u realizaciji navodnjavanja u Međimurskoj županiji započele su prihvaćanjem Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj – (NAPNAV) 2005.

godine. Izrađen je Plan navodnjavanja Međimurske županije, a nakon toga je izrađena projektna dokumentacija za Pilot projekt navodnjavanja Međimurske županije koji obuhvaća 250 ha između naselja Kuršanec i Poleve te željezničke pruge Varaždin – Čakovec. Sustav se rasprostire kroz općine Strahoninec i Nedelišće te grad Čakovec. Izrada projekata je bila 2006.-2007. i 2008. godine. Izgradnja sustava pilot projekta navodnjavanja Međimurske županije realizirana je od 2009.– 2011. godine. Sustav je pušten u probni rad u travnju 2011. Izrada projekta Sustav navodnjavanja Međimurje – SN Prelog – Donji Kraljevec je započela 2011. godine, a planira se izrada dokumentacije za daljnje cjeline navodnjavanja. Vezano uz Sustav navodnjavanja Belica u svibnju ove godine održana je prezentacija Predinvesticijske studije sustava navodnjavanja Belica od strane izrađivača Elektroprojekt d.d. Zagreb. Slika 26.: Kanali za navodnjavanje i pripadajuće neto površine – Situacija MŽ Izvor: Elektroprojekt d.d. Zagreb Važno je istaknuti da je hidrološki režim površinskih voda u uskoj vezi s razinom podzemnih voda. Tijekom razdoblja malih voda podzemne vode prihranjuju vodotok, a tijekom razdoblja velikih voda pojavljuje se prihranjivanje podzemnih voda iz vodotoka. Intenzivnije zahvaćanje površinskih voda i pad vodnog lica rezultira povećanjem hidrauličkog gradijenta podzemnih voda. Utjecaji zahvaćanja podzemnih voda izvan mogućih obnovljivih zaliha mogu se pojaviti nakon dužeg vremena crpljenja i rezultirati sniženjem podzemnih voda na širem području. Opće je poznata činjenica da je daljnji napredak poljoprivrednog gospodarstva i razvoja poljoprivredne proizvodnje na prostoru županije moguće ostvariti sustavima navodnjavanja i naprednijim tehnologijama pri uzgoju kultura te time omogućiti uzgoj raznolikijih usjeva i ostvariti dohodovno isplativiju poljoprivrednu proizvodnju. Gospodarenje i korištenje voda za potrebe navodnjavanja zahtijeva integralni pristup i pri tome se mora voditi računa o zaštiti okoliša i usklađenju gospodarskog razvoja i potreba za vodom. Prostor Međimurja bogat je vodom i vodnim resursima, posebno podzemnim vodama, te je podzemna voda u svim strateškim dokumentima Međimurske županije opisana kao jedan od najvrednijih prirodnih resursa i ima osobitu zaštitu. Osnova svih gospodarstva je osigurati dobru pitku vodu pučanstvu i zato je važno da se podzemne vode Međimurja koriste prvenstveno u vodoopskrbi.

Poljoprivreda je dio ruralnog prostora, bitna je za ekološku ravnotežu i za zaštitu okoliša, ali i za očuvanje kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti. Poljodjelstvo u Hrvatskoj, a time i području Međimurja, ali i u drugim zemljama negativno utječe na stanje kvalitete okoliša. Loše stanje okoliša je posljedica neracionalnog pristupa obradi zemlje odnosno rezultat pogrešne primjene različitih agrotehničkih postupaka, masovne i nekontrolirane upotrebe raznih kemijskih sredstava. Poseban problem je taloženje pesticida u tlu i u biljkama, čime se narušava mikrobiološka ravnoteža i aktivnost tla, te smanjuje prinos kultura koje se siju narednih godina. Nadalje, upotreba umjetnih gnojiva je ipak kod nas vrlo često nekontrolirana i neracionalna i time vrlo štetna. Duža upotreba umjetnih gnojiva negativno utječe na kvalitetu površinskih i podzemnih voda. U posljednje vrijeme zamjetan je pad potrošnje mineralnih gnojiva, ali nema niti pouzdanih i sustavnih podataka o opterećenju tla upotrebom kako mineralnih gnojiva, tako i sredstava za zaštitu bilja. Današnja poljoprivredna proizvodnja nalazi se između neminovne primjene pesticida i ostalih kemijskih sredstava bez kojih je nemoguće zadovoljiti narasle potrebe u prehrani stanovništva s jedne strane i ekoloških posljedica te primjene s druge strane. Pomirenje tih suprotnosti je izazov kojeg znanost i praksa našeg vremena mora riješiti. Poljoprivreda je neodvojiva od seoskog prostora, njegovih kulturnih vrednota te znanja, kao važnih razvojnih potencijala.

Neodgovarajući sustav financijske i institucijske potpore poljoprivredi, iako deklarativno na strani poljoprivrednika, u praksi je izravno i neizravno dovodio i nadalje do prelijevanja državnoga novca u neučinkovite i trome sustave. Visoki eksterni troškovi proizvodnje, kruti porezni sustav, kronični nedostatak jeftinoga kapitala, neracionalan trgovinski i distribucijski sustav te nedostatna proračunska potpora neki su od glavnih čimbenika pada proizvodnje, te visokih cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Rješenje ovoj negativnoj situaciji postoji, a to je usvajanje načela trajno održivog razvoja i dosljednija primjena usvojenih načela. Ciljevi i preporuke: - poljoprivreda kao temeljna ljudska aktivnost s ciljem proizvodnje hrane na području Međimurske županije treba biti usklađena s karakteristikama okoliša i pored proizvodnje hrane kao glavnog cilja treba nastojati očuvati i povećati kakvoću okoliša, - u provođenje komasacije zemljišta treba krenuti s velikim oprezom i interdisciplinarno te komasacija treba obuhvatiti opće i lokalne interese na prostoru gdje se provodi, a planiranim zahvatima treba što manje mijenjati krajobraz kako bi se očuvale lokalne posebnosti te kod planiranja smještaja velikih gospodarskih i infrastrukturnih građevina i trasa treba voditi računa o njihovu uklapanju u krajobraz, - potrebe u poljoprivrednoj proizvodnji treba usmjeriti na promjene u površinama, promjene u kulturama, promjene u tehnologiji, organizaciji i metodama u poljoprivredi, promjene u stočarstvu te na obrazovanje stručnjaka kao bitnog preduvjeta održivog gospodarenja, Stranica 2052 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014.

- realizaciji projekta navodnjavanja koji predviđa veće zahvate voda iz vodotoka, mora prethoditi procjena utjecaja na okoliš kojom će se utvrditi moguće promjene u okolišu i održivost sustava, - što bolje održavati nasade na vodozaštitnom području, - gnojidbu obavljati u suglasju sa zahtjevima biljke, na temelju podataka o opskrbljenosti tla biljci pristupačnih hranjiva, uz stalnu i neprekidnu kontrolu minimalnog sadržaja dušika, - prostor za odlaganje gnoja zabrtviti tako da se spriječi onečišćenje okoliša nitratima iz gnojovke i stajskog gnoja. 7. OTPAD Gospodarenje otpadom na području županije sukladno obvezama i smjernicama iz nacionalne zakonske regulative, europskih direktiva te državnih dokumenata definirano je Planom gospodarenja otpadom u Međimurskoj županije, koji je donijela Skupština Međimurske županije na 10. sjednici održanoj 20. listopada 2006. godine. Nadalje, Skupština Međimurske županije donijela je Izvješće o provedbi Plana gospodarenja otpadom (za razdoblje od 2007. do 2010. godine) na 16. sjednici održanoj 08. srpnja 2011. godine te Izvješće o provedbi Plana gospodarenja otpadom na području Međimurske županije (za razdoblje 2011. - 2013. godina) na 8. sjednici održanoj 10. srpnja 2014. godine. Obzirom da je u predmetnim Izvješćima napravljena analiza stanja po pitanju gospodarenja otpadom, u ovom Izvješću donosimo samo kratki osvrt na predmetno sa sumiranim podacima o broju stanovnika koje je obuhvaćeno organiziranim sakupljanjem otpada, količinama otpada te odvojeno skupljenim količinama otpada, a sve prikazano grafički za razdoblje nakon donošenja Plana gospodarenja otpadom Međimurske županije s tablicom o količinama otpada za razdoblje od 1996. do 2013. godine.

Tablica 23.: Količine otpada u tonama za razdoblje od 1996. do 2013. godine Godina Komunalni (t) Opasni (t) Neopasni (t) 1996. * 1.248,99 2.967,52 1997. * 200,98 5.591,12 1998. * 214,66 5.588,42 1999. * 227,86 5.831,05 2000. 22.197,76 355,46 10.820,99 2001. 25.868,62 883,50 12.179,88 2002. 31.958,86 340,74 14.241,51 2003. 25.500,00 108,77 11.050,98 2004. * 675,43 18.473,77 2005. * 306,45 32.756,53 2006. 18.270,00 * 39.974,13 2007. 15,165,45 433,52 24.753,58 2008. 16.566,07 154,21 15.454,05 2009. 18.133,73 315,45 20.037,65 2010. 18.382,85 536,79 30.564,12 2011. 21.625,22 525,42 43.184,75 2012. 18.580,40 515,78 36.204,74 2013. 20.883,30 604,45 29.080,04 *nema pouzdanih podataka Grafikon 6.: Postotak stanovnika obuhvaćen organiziranim sakupljanjem miješanog komunalnog otpada na području Županije u razdoblju od 2007. do 2013. Grafikon 7.: Ukupna količina miješanog komunalnog otpada na području Županije u razdoblju od 2007. do 2013. Grafikon 8.: Postotak odvojeno skupljenih količina posebnih kategorija otpada na području Županije u razdoblju od 2007. do 2013. Grafikon 9.: Ukupne količine opasnog i neopasnog otpada na području Županije u razdoblju od 2007. do 2013. 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2053 Sukladno usvojenim Izvješćima, u ovom izvješću važno je još jedanput istaknuti da gospodarenje otpadom predstavlja jednu od prioritetnih mjera zaštite okoliša koja je zakonski regulirana, a podrazumijeva sprečavanje i smanjivanje nastajanja otpada i njegovog štetnog utjecaja na okoliš te postupanje s otpadom po gospodarskim načelima, što znači:

skupljanje, prijevoz, privremeno skladištenje, materijalno, biološko ili energetsko iskorištavanje s predobradom i obradom odvojeno skupljenog otpada. Tema gospodarenja otpadom je uvijek aktualna. Osim što postoji čitav niz različitih vrsta otpada koji na različite načine mogu negativno utjecati na okoliš i njegovu ravnotežu, važan pojam vezan uz problem otpada je i njegova količina. Otpad je kao važno pitanje u zaštiti okoliša neminovno dio održivog razvoja. Svatko od nas svakodnevno proizvodi otpad, što znači da je svaki pojedinac ujedno i posjednik otpada te snosi dio odgovornosti u procesu stvaranja i zbrinjavanja otpada. Možemo reći da gotovo sve što proizvedemo te koristimo ima utjecaja na okoliš iako toga često nismo svjesni u trenutku upotrebe. Još je jedan aspekt problema otpada koji se nikako ne smije zanemariti, a to je njegova vrijednost. Otpad nije i ne mora postati smeće, ali njegovim odbacivanjem i odlaganjem na odlagališta bila ona divlja, neuređena ili uređena, se bespovratno gube dragocjene materijalne i energetske vrijednosti otpada. Prepoznato je da su kapaciteti odnosno mogućnosti naše planete ograničeni, kako u smislu zadovoljavanja rastućih zahtjeva za prirodnim resursima, tako i u smislu mogućnosti prirodnog apsorbiranja emisija i svih vrsta otpada koji su rezultat njihova korištenja. Danas smo svjedoci toga da su ovi zahtjevi veći nego što to naša planeta može podnijeti. Nadalje, važno je reći da Republika Hrvatska od 2013. godine ima novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom.

Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13. – u nastavku teksta: ZOGO) stupio je na snagu 23. srpnja 2013. godine. Zakonom se utvrđuju mjere za sprečavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način smanjenja količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te se uređuje gospodarenje otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada. Nadalje, odredbe Zakona utvrđuju sustav gospodarenja otpadom uključujući red prvenstva gospodarenja otpadom, načela, ciljeve i način gospodarenja otpadom, strateške i programske dokumente u gospodarenju otpadom, nadležnosti i obveze u gospodarenju otpadom, lokacije i građevine za gospodarenje otpadom, djelatnosti gospodarenja otpadom, prekogranični promet otpada, informacijski sustav gospodarenja otpadom te upravni i inspekcijski nadzor nad gospodarenjem otpadom. Planski dokumenti u gospodarenju otpadom su: Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske koji sadrži Kartu gospodarenja otpadom i Plan sprečavanja nastanka otpada i Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave. Gospodarenje otpadom je od interesa za Republiku Hrvatsku. Gospodarenje otpadom i učinkovitost gospodarenja otpadom osiguravaju Vlada i Ministarstvo propisivanjem mjera gospodarenja otpadom. Provedbena tijela na državnoj razini su Agencija i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu mjera gospodarenja otpadom.

Posebnom kategorijom otpada smatra se: biootpad, otpadni tekstil i obuća, otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpad koji sadrži azbest, medicinski otpad, otpadni električni i elektronički uređaji i oprema, otpadni brodovi, morski otpad, građevni otpad, otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, otpad iz proizvodnje titan dioksida, otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili. Otpad koji je određen da se smatra posebnom kategorijom otpada mora se odvajati na mjestu nastanka, odvojeno sakupljati i skladištiti u skladu s načinom propisanim propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada. Do 1. siječnja 2015. Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati odvojeno sakupljanje sljedećih vrsta otpada: papir, metal, plastika i staklo, električni i elektronički otpad, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadne gume, otpadna ulja, otpadni tekstil i obuća i medicinski otpad. Jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati: - javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, - odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada, - sprječavanje odbacivanja otpada na način suprotan ovom Zakonu te uklanjanje tako odbačenog otpada, - provedbu Plana, - donošenje i provedbu plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, - provođenje izobrazno-informativne aktivnosti na svom području i - mogućnost provedbe akcija prikupljanja otpada.

Jedinica lokalne samouprave izvršava obvezu odvojenog prikupljanja problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na način da osigura: - funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području, - postavljanje odgovarajućeg broja i vrsta spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila, koji nisu obuhvaćeni sustavom gospodarenja posebnom kategorijom otpada, na javnoj površini, - obavještavanje kućanstava o lokaciji i izmjeni lokacije reciklažnog dvorišta, mobilne jedinice i spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila i - uslugu prijevoza krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Jedinica lokalne samouprave: - koja ima 1.500 stanovnika ili manje, a nije osigurala funkcioniranje reciklažnog dvorišta, dužna je osigurati funkcioniranje istog na svojem području posredstvom mobilne jedinice koja se u smislu ovoga Zakona smatra reciklažnim dvorištem, - koja ima više od 1.500 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje jednog reciklažnog dvorišta i još po jedno na svakih idućih 25.000 stanovnika na svojem području, - koja ima više od 100.000 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje četiri reciklažna dvorišta i još po jedno na svakih idućih 30.000 stanovnika na svojem području, Stranica 2054 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014.

- dužna je u naseljima u kojima se ne nalazi reciklažno dvorište osigurati funkcioniranje istog posredstvom mobilne jedinice koja se u smislu ovoga Zakona smatra reciklažnim dvorištem. Jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati da prostorni razmještaj reciklažnih dvorišta, odnosno način rada mobilne jedinice omogućava pristupačno korištenje istih svim stanovnicima područja za koje su uspostavljena reciklažna dvorišta, odnosno mobilne jedinice. Zabranjeno je krupni (glomazni) otpad odbacivati i sakupljati na javnoj površini, osim putem spremnika. Provedbu obveza osigurava osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (komunalni redar) kroz sljedeće mjere: - mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada, - mjerama za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš otpada. Odluku o mjerama za sprečavanje nepropisnog odbacivanja otpada i mjerama za uklanjanje odbačenog otpada donosi predstavničko tijelo JLS. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je, temeljem Izvješća o lokacijama i količinama odbačenog otpada, troškovima uklanjanja odbačenog otpada i provedbi mjera za sprečavanje nepropisnog odbacivanja otpada i uklanjanja otpada odbačenog u okoliš (Izvješće podnosi Izvršno tijelo JLS) donijeti Odluku o provedbi posebnih mjera sprječavanja odbacivanja otpada u odnosu na lokacije na kojima je u više navrata utvrđeno nepropisno odbacivanje otpada. Jedinica lokalne samouprave dužna je o svom trošku, na odgovarajući način osigurati godišnje provedbu izobraznoinformativnih aktivnosti u vezi gospodarenja otpadom na svojem području, a osobito javne tribine, informativne publikacije o gospodarenju otpadom i objavu specijaliziranih priloga u medijima kao što su televizija i radio. Jedinica lokalne samouprave dužna je u sklopu mrežne stranice uspostaviti i ažurno održavati mrežne stranice s informacijama o gospodarenju otpadom na svojem području. Prioritetno područje izobrazno-informativnih aktivnosti gospodarenja otpadom i sadržaj obveznih informacija na godišnjoj razini u svezi gospodarenja otpadom propisuje ministar naputkom.

Izvješće o provedbi izobrazno-informativnih aktivnosti sastavni je dio godišnjeg izvješća o provedbi plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave. Građenje građevina za gospodarenje otpadom je od interesa za Republiku Hrvatsku. Kategorije građevina za gospodarenje otpadom u smislu dokumenata prostornog uređenja su građevina za gospodarenje otpadom od državnog, županijskog, odnosno lokalnog značaja. Građevina za gospodarenje otpadom od državnog značaja je centar za gospodarenje otpadom, spalionica otpada i odlagalište opasnog otpada. Građevina za gospodarenje otpadom od županijskog značaja je odlagalište otpada koje nije obuhvaćeno kao građevina za gospodarenje otpadom od državnog značaja i kazeta za zbrinjavanje azbesta. Građevina za gospodarenje otpadom od lokalnog značaja je svaka građevina za gospodarenje otpadom koja nije obuhvaćena kao građevina za gospodarenje otpadom od državnog i županijskog značaja. Tijelo nadležno za donošenje dokumenta prostornog uređenja obvezno je planirati lokacije građevina državnog, županijskog i lokalnog značaja sukladno kategoriji građevine. Važno je istaknuti da treba raditi na sprečavanju nastanka otpada. Sprečavanje nastanka otpada podrazumijeva primjenu odgovarajućih preventivnih mjera kojima se postiže smanjivanje količina nastalog otpada, njegove štetnosti i negativna utjecaja na okoliš. Sprečavanje nastajanja otpada značajan je strateški element europske legislative u području gospodarenja otpadom, nakon čega slijede ponovna uporaba kojom se produžuje životni vijek proizvoda, tada slijede energetske i materijalne oporabe otpada te zbrinjavanje kao zadnja i najmanje poželjna opcija pri gospodarenju otpadom.

Pod sprečavanjem nastanka otpada ne podrazumijeva se, odnosno ne uključuje postupke kao što su recikliranje odnosno nikakva manipulacija otpadom, već smanjenje količina nastalog otpada i njegove toksičnosti – reduciranjem količina materijala prilikom proizvodnje proizvoda, primjenom odgovarajućeg dizajna proizvoda. Treba trajno izmijeniti način razmišljanja pojedinca o proizvodima koje koristi te razviti svijest o vezi između proizvodnje i potrošnje u odnosu na iskorištavanje resursa i proizvodnju otpada. Promjena ponašanja može se provesti kroz edukaciju potrošača, proizvođača i nadležnih administrativnih tijela putem kampanja i edukacijskih programa. Ciljana skupina najčešće su učenici na način da tematika prevencije bude sastavni dio obrazovanja. Učenici su identificirani kao skupina koja je u poziciji da aktivno djeluje na promjenu svijesti i ponašanja roditelja, susjeda. Treba istaknuti da je izobrazba i jačanje svijesti o potrebi smanjenja nastanka otpada obuhvaćena i putem školskih i visokoškolskih programa ali je naglasak više na važnosti odvojenog skupljanja otpada u svrhu recikliranja, a manje na sprečavanju nastanka otpada. Studije uspješnosti sprječavanja nastanka otpada pokazuju da je najprikladnije na nacionalnoj razini definirati ciljeve i mjere prevencije npr. za otpadnu ambalažu, opasni otpad i građevinski otpad. Na lokalnoj razini najuspješnije su se pokazale mjere usmjerene na sprečavanje nastanka komunalnog i biorazgradivog otpada. Kampanje trebaju biti jednostavne i inkluzivne, a predložene promjene u ponašanju trebaju biti lako usvojive.

Preporuka je da se provode kampanje vezano uz kompostiranje u kućanstvu (što se već i provodi na području županije) te kampanja za pametnu kupnju. Iako postoji zakonodavni okvir i iako su uvedene određene ekonomske mjere, treba intenzivirati informiranje stručne i šire javnosti o važnostima i prednostima društveno odgovornog ponašanja odnosno o važnosti aktivnosti koje je potrebno provesti u cilju sprečavanja nastanka otpada. Ciljevi i preporuke Poznavanjem količina i tokova otpada uz dobru organizaciju, izgrađene kapacitete građevina za skupljanje, predobradu ili obradu otpada moguće je realizirati učinkovit sustav gospodarenja otpadom. Kao važnu preporuku za izradu lokalnih planova gospodarenja otpadom izdvajamo da je važno da se u prvom redu utvrde vrste i količine otpada koji nastaje na području pojedine jedinice lokalne samouprave, a koji su bitan preduvjet za određivanje načina gospodarenja – postupanja s otpadom. Na temelju izrađenih godišnjih bilanci otpada mogu se onda sagledati trendovi kretanja tokova otpada te planirati i realizirati potrebni objekti i provoditi aktivnosti s ciljem unapređenja sustava gospodarenja otpadom. Isto tako i dalje ističemo važnost primjene, u svrhu sprječavanja nastanka otpada te primjene propisa i politike gospodarenja otpadom, red prvenstva gospodarenja otpadom i to: 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2055 1. sprečavanje nastanka otpada, 2. priprema za ponovnu uporabu, 3. recikliranje, 4. drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba i 5. zbrinjavanje otpada.