Zaključak o prihvaćanju Izvješća o stanju okoliša Međimurske županije

Kloriranje se vrši plinovitim klorom u koncentraciji 0,2-0,35 mg/l klora. Također se stalno prati kvaliteta otpadnih i pročišćenih voda. Ciljevi do 2023. godine: - daljnja rekonstrukcija i modernizacija javnog vodoopskrbnog sustava zbog starosti i kvarova, - proširenje nadzorno – upravljačkog sustava vodoopskrbe, - dovršiti implementaciju GIS-a i unaprijediti iskorištenost raspoloživih podataka primjenom posebnih specijaliziranih GIS modula (npr. za evidenciju kvarova, kontrolu gubitaka vode, planiranje održavanja, statističke analize i obrade, itd.), - kontinuirano preventivno odzračivanje i odmuljivanje sustava vodoopskrbe putem hidranata i muljnih ispusta u skladu s godišnjim i tjednim planovima Odjela, - vodoopskrbe u cilju očuvanja zdravstvene ispravnosti vode u cjevovodu, vezano na malu potrošnju vode u sustavu, veliku duljinu cjevovoda, vremenske prilike i sl., - dovršenje vodosprema Železna Gora (500 m3) i Dragoslavec (200 m3), te daljnje povećanje vodospremničkog prostora (Čakovec - 2000 m3, Dekanovec – 350 m3, Kotoriba – 350 m3, Bukovec – 100 m3, Frkanovec – 250 m3) 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2035 - izgradnja zdenca Z-3 na vodocrpilištu Prelog, - smanjenje gubitaka vode na mreži ispod prihvatljivih 20%, te poboljšanje uspješnosti procesa vodoopskrbe smanjenjem ‘’ILI’’ indikatora uspješnosti vodoopskrbe ispod 2,0 (grupa A prema kriterijima Svjetske banke) Ciljevi i preporuke: - zaštititi vodu od onečišćenja, posebno podzemne vode kao jedine prave rezerve za opskrbu vodom, - unaprijediti postojeći monitoring praćenja kakvoće površinskih i podzemnih voda (više mjernih postaja), - izgradnja sustava za odvodnju otpadnih voda s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda, - izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u većim gospodarskim subjektima, ovisno o tehnološkom procesu, odnosno uvođenje tzv. čistih tehnologija, kojima bi se bitno smanjila količina otpadnih voda, a time i onečišćenost voda, - obavljati sanaciju površina onečišćenih otpadom ili drugom nedozvoljenom radnjom u prostoru.

3. ZRAK Mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, kao dijela okoliša od općeg dobra, koji ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske određuju se temeljem Zakona o zaštiti zraka godine te podzakonskim propisima koji proizlaze iz Zakona o zaštiti zraka. Onečišćenje zraka nije svugdje jednako. Mnogo različitih izvora ispušta različite onečišćivače zraka u atmosferu, uključujući industriju, prijevoz, poljoprivredu, upravljanje otpadom i domaćinstva. Prirodni izvori također su odgovorni za ispuštanje nekih onečišćivača zraka. Onečišćenje zraka nastaje kada koncentracije određenih tvari (polutanata) dosegnu razine koje uzrokuju njegovu toksičnost. Polutanti dospijevaju u zrak emisijom iz prirodnih izvora i kao produkti ljudske djelatnosti – emisijom pri izgaranju goriva za pokretanje motornih vozila, fosilnih goriva kao što su ugljen i loživo ulje, iz velikih industrijskih postrojenja, toplana i spalionica. Uredba o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN br. 1/14), Međimurska županija nalazi se u grupi s deset županija cijele istočne i sjeverozapadne Hrvatske, koja je definirana kao zona HR 1. Za zonu HR 1 dane su sljedeće procjene razina onečišćenosti zraka obzirom na zaštitu zdravlja ljudi, a za sljedeće onečišćujuće tvari: Tablica 18.: Procjene razina onečišćenosti zraka obzirom na zaštitu zdravlja ljudi za zonu HR1 u koju spada i Međimurska županija onečišćujuće tvari razina onečišćenosti (zaštita zdravlja ljudi)

sumporov dioksid (SO ) < GPP 2 oksidi dušika izraženi kao dušikov < DPP dioksid (NO ) 2 lebdeće čestice (PM10) < GPP benzen i benzo(a)piren < DPP olovo (Pb), arsen (As), kadmij (Cd), < DPP nikal (Ni) ugljikov monoksid (CO) < DPP ciljane vrijednosti za prizemni ozon > CV (O ) 3 granične vrijednosti za ukupnu < GV plinovitu živu LEGENDA: DPP – donji prag procjene, GPP – gornji prag procjene, CV – ciljana vrijednost za prizemni ozon, GV – granična vrijednost Iz tablice su razvidni načelno dobri rezultati: za okside dušika, benzen, teške metale i CO onečišćenje je ispod donjeg praga procjene, za SO i lebdeće čestice ispod gornjeg praga 2 procjene, ozona ima više od ciljane vrijednosti, a žive manje od granične vrijednosti. Skupština Međimurske županije 2009. godine donijela je Izvješće o stanju kakvoće zraka za područje Međimurske županije, a koje je izradila ovlaštena pravna osoba EKO- MONITORING d.o.o. iz Varaždina. U Izvješću je dana preliminarna ocjena kakvoće zraka budući da je za pravu ocjenu kakvoće zraka potrebno provoditi mjerenja u trajanju od jedne godine. Mjerenjem posebne namjene provedenim u Međimurskoj županiji 2008. godine dobiveni su rezultati koji ukazuju na djelomično onečišćenje u zraku te na drugu (II) kategoriju kakvoće zraka. U Zaključku Izvješća stoji da kakvoća zraka na području Međimurske županije za sada nije značajnije ugrožena onečišćivačima s teritorija Županije i takvo stanje treba zadržati. Najveći izvor onečišćenja zraka za Županiju predstavlja promet. Glavni onečišćivači zraka su plinovi koji se razvijaju izgaranjem fosilnih goriva, krute čestice iz industrijskih postrojenja i automobili. Plinovi iz automobilskih motora izazivaju i do 55% ukupne onečišćenosti zraka. Smatra se da 1000 automobila u toku jednog dana oslobodi u atmosferu 3,2 tone CO, 220 – 430 kg aromatskih ugljikovodika, 52 – 160 kg dušičnih oksida i drugih plinova. Da bi se dobili precizni podaci, potrebno je izraditi zakonom propisane dokumente zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kako bi se pravodobno i na utemeljen način mogao usmjeravati i kontrolirati razvoj u pojedinim područjima i izgradnja u prostoru. Kako u Međimurskoj županiji nema velikih industrijskih postrojenja koja bi svojom aktivnošću mogla značajnije ugroziti kakvoću zraka, za pretpostaviti je da je glavni krivac povišenih vrijednosti lebdećih čestica PM10 promet. Utjecaj farmi za uzgoj stoke na kvalitetu zraka u okolišu ne odražava se na pojavi štetnih i opasnih tvari u zraku u koncentracijama koje bi mogle ugroziti zdravlje čovjeka ili životinja, već u pojavi neugodnih mirisa čiji intenzitet ovisi o procesima mikrobiološke razgradnje organske tvari i vremenskim prilikama. Preporuka koja je dana u Izvješću je da obzirom da na području Međimurske županije ne postoji niti jedna postaja državne mreže za praćenje kakvoće zraka, preporuča se uspostaviti područnu mrežu za praćenje kakvoće zraka na lokalnoj razini kojom bi se obavljalo kontinuirano praćenje kakvoće zraka.

Na području Međimurske županije ne provodi se monitoring zraka, ali možemo istaknuti da s obzirom na poljoprivrednu proizvodnju, posebno sektor stočarstva, na području županije karakteristični su drugi oblici onečišćenja zraka. Problem predstavljaju lokalna onečišćenja neugodnim mirisima. To su slučajevi poljoprivrednih farmi. Površine onečišćene otpadom, česti su izvor onečišćenja zraka u Županiji, jer osim onečišćenja tla i voda, posebno u ljetnim mjesecima, emitiraju neugodne mirise. Onečišćenje zraka česticama prašine rašireno je uz sve šljunčare (legalne i nelegalne) na području Županije te uz industriju građevinskog materijala. Pritužbe na onečišćenje zraka prisutne su na području Grada Čakovca (ljevaonica). Stranica 2036 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014. Učestale su pritužbe na teža onečišćenja zraka od ilegalne djelatnosti spaljivanja starih automobilskih guma koje se obavlja na otvorenom prostoru ali dopire i do naselja. Eksploatacija plina, iako nije petrokemijska industrija s većim onečišćenjem, ipak se osjeća kao onečišćivač zraka. Svi navedeni slučajevi doživljavaju se kao onečišćenje zraka, naročito kad izazivaju neugodne mirise i smetnje u disanju. Točnije prosudbe o težini i opasnostima po zdravlje ovih onečišćenja moći će se donijeti tek kad se obave mjerenja temeljem Zakona o zaštiti zraka. U današnjem civilizacijskom okružju sve veći javnozdravstveni problem postaje onečišćenje zraka s obzirom na kontinuirani i dugotrajni utjecaj na zdravlje stanovništva.

Mnoge epidemiološke studije pokazuju direktnu povezanost stope mortaliteta s povećanom koncentracijom suspendiranih čestica čiji je promjer manji od 10 μm. Izlaganje takvim česticama povećava rizik od akutnih respiratornih infekcija posebice kod djece. Poznato je da je 30 – 40% slučajeva astme i 20 – 30% ostalih respiratornih bolesti povezano sa zagađenjem zraka. Polutanti u zraku djeluju na pelud biljaka na način da se povećava produkcija peluda pa s time i njegova količina u zraku ali i alergogenost. Najveći utjecaj povećanih emisija CO 2 primijećen je na povećanje produkcije peluda korovne biljke ambrozije (Ambrosia sp.). Povećanje koncentracije s 300 ppm na 700 ppm u zraku povećava produkciju peluda za čak 61%, što je zabrinjavajući podatak s obzirom na to da je pelud ambrozije jedan od najalergenijih peluda i da se broj osoba alergičnih na tu vrstu peluda svake sezone povećava. Dokazano je i da lebdeće čestice manje od 10 μm prisutne u zagađenom zraku, a koje potječu od izgaranja dizelskih goriva imaju svoju ulogu u prenošenju peludnih zrnaca duboko u dišne puteve služeći kao nosači. Neke komponente zagađenog zraka, prvenstveno prizemni ozon O , lebdeće čestice i SO uzrokuju 3 2 upalu dišnih puteva, što povećava propusnost te na taj način olakšava prodiranje peludnih zrnaca u mukoznu membranu i povećava interakciju istih sa stanicama imunološkog sustava. Iz gore navedenih primjera evidentan je utjecaj onečišćenja zraka, a da bismo poboljšali saznanje do koje mjere koncentracije određenih polutanata u našoj sredini gdje radimo i živimo utječe na naše zdravlje potrebno je provoditi kontinuirano praćenje koncentracije polutanata u zraku na određenom području (monitoring kakvoće zraka). Monitoring ima centralnu ulogu u procesu koji obuhvaća praćenje koncentracija najbitnijih onečišćivača, procjenjivanju rizika po zdravlje i pronalaženju načina da se tim rizicima upravlja.

Ostvarivanje monitoringa kakvoće zraka provodi se postavljanjem mreže monitoring postaja koje raznim instrumentalnim tehnikama uzorkuju zrak, mjere koncentracije određenih analita i pohranjuju podatke. Moderni sustavi za monitoring zraka najčešće su tipizirani od strane proizvođača opreme i s lakoćom ispunjavaju uobičajene zadatke. Mreža se sastoji od niza monitoring postaja (metalne kućice, slične kontejnerima za prijevoz tereta koje su opskrbljene klimatizacijskim uređajima za održavanje potrebne temperature). Djelotvorna zaštita i poboljšanje kakvoće zraka i drugih dijelova okoliša koji su ugroženi zbog onečišćenosti zraka, osigurava se promjenom načela uravnoteženog razvoja, načela cjelovitog planiranja i primjenom najboljih raspoloživih tehnika, tehničkih rješenja i mjera. Ciljevi i preporuke: - uspostaviti mrežu za praćenje kakvoće zraka sa sljedećim osnovnim zadacima: - kvalitetno mjerenje odgovarajućih onečišćujućih tvari, - praćenje koncentracija onečišćujućih tvari metodologijom reguliranom legislativom na temelju preporuka odgovarajućih institucija, - ispravno pokrivanje područja koje se prati, - ispravno prenošenje, obrada i skladištenje prikupljenih podataka, - prilagodba meteorološkim uvjetima, - kontinuirano provođenje monitoringa kakvoće zraka, - informiranje javnosti o koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku. 4. BIORAZNOLIKOST, KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST I GEORAZNOLIKOST TE ZAŠTIĆENI DIJELOVI PRIRODE Priroda je u smislu Zakona o zaštiti prirode sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost.

Osobito vrijedna prirodna područja zaštićena su prema Zakonu o zaštiti prirode. Zaštićena područja predstavljaju spremnike biološke raznolikosti te čine okosnicu sveukupne zaštite kao i ključne čvorove ekološke mreže. Zaštićena područja mogu barem djelomično nadoknaditi veliki gubitak u dosadašnjoj nemilosrdnoj ophodnji čovjeka s prirodnim dobrima, osigurati opstanak velikog dijela biljnog i životinjskog svijeta, očuvati prirodne ekosustave i osigurati prirodnu baštinu za sljedeće generacije. Slika 9.: Zaštićena područja Mure i Drave na području Županije Zaštićeni dijelovi prirode na području Međimurske županije sukladno Zakonu o zaštiti prirode su: REGIONALNI PARK - MURA – DRAVA (površine 17 007,11 ha - 23,29% površine županije sukladno Upisniku zaštićenih područja) 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2037 Slika 10.: Pregledni prikaz Županija, Gradova i Općina na kojima se prostire Regionalni park Mura-Drava Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode RH Slika 11.: Regionalni park Mura - Drava na području Županije Izvor: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode ZNAČAJNI KRAJOBRAZ - MURA (površine 14 469,4 ha) - Značajan krajobraz rijeke Mure zbog njegovih prirodnih i kulturnih vrijednosti (dinamika rijeke, fluvijalno močvarni lokaliteti, poplavne šume i livade, poljske živice, poljoprivredne površine, nasipi, naselja) s bogatstvom biljnih i životinjskih vrsta te visokim stupnjem vizualnog sklada zaštićen je kako bi se očuvale lokalne posebnosti i identitet čitavog prostora Međimurja.

Zaštićenim je proglašen 2001. godine. SPOMENICI PRIRODE - stablo HRASTA LUŽNJAKA (Quercus robur) u Donjem Vidovcu - Zaštita reprezentativnog primjerka, jedan od najstarijih i najljepših hrastova u Međimurju, rijetki primjerak autohtone flore Međimurja, zaštićen 1995. godine. - BEDEKOVIĆEVE GRABE (površine 13,127 ha) u općini Sv. Juraj na Bregu - Lokalitet Bedekovićeve grabe stanište je ugroženih vrsta leptira velikih livadnih plavaca (Phengaris). Na području Bedekovićevih graba, tijekom istraživanja 2008., 2009. i 2010. godine, od strane M. Šašić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, zabilježeno je ukupno 63 vrste danjih leptira što je 30% faune danjih leptira Hrvatske. Veliki i zagasiti livadni plavac pripadaju najugroženijim europskim vrstama dnevnih leptira; zaštita travnjačkih lokaliteta važnih za opstanak danjih leptira roda Phengaris, jedan je od prioritetnih akcijskih planova zacrtan u Nacionalnoj strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti. Lokalitet je zaštićen 2002. godine. Slika 12.: Zaštićeni dijelovi prirode na području Županije SPOMENICI PARKOVNE ARHITEKTURE - PERIVOJ ZRINSKI (sukladno Upisniku zaštićenih područja površina perivoja iznosi 13,5 ha) u Čakovcu - Zaštita krajobrazne raznolikosti, prostire se oko tvrđave koju je u 16. stoljeću sagradio ban Nikola Zrinski, s obzirom na kulturno-povijesnu, hortikulturnu i estetsku vrijednost zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, zaštićen 1975. godine, - stablo PLATANE (Platanus orientalis) u Nedelišću - Zaštita krajobrazne raznolikosti, s obzirom na starost i dimenzije te botaničke i estetske vrijednosti predstavlja jedinstven primjerak u Međimurju, zaštićeno 1963.

godine, - stablo GINKA (Ginkgo biloba) u Donjoj Dubravi - Zaštita krajobrazne raznolikosti, predstavlja posebni primjerak alohtone flore na području Donjeg Međimurja, zaštićeno 1995. godine, - dva stabla PLATANE (Platanus orientalis) u Svetom Urbanu - Zaštita krajobrazne raznolikosti, platane su smještene unutar kulturnog krajobraza Gornjeg Međimurja na gospodarskom imanju s brižno njegovanom vinogradarskom i vinarskom tradicijom, stabla su zaštićena 1995. godine, - stablo TULIPANOVCA (Liriodendron tulipifera) u Vučetincu - Zaštita krajobrazne raznolikosti, pojedinačni primjerak alohtone flore na području Gornjeg Međimurja, zaštićeno 1995. godine. - dvije GLICINIJE (Wisteria sinensis) u Čakovcu zaštićene 1995. godine, - stablo MAGNOLIJE (Magnolia lilioflora) u Pribislavcu - Zaštita krajobrazne raznolikosti, stablo magnolije Stranica 2038 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014. predstavlja ukras škole i dvora grofa Feštetića u Pribislavcu, zaštićeno 2001. godine. Slika13.: Spomenici parkovne arhitekture na području Županije Temeljem Zakona o zaštiti prirode predmetna zaštićena područja u Županiji definirana su: - Regionalni park – prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima i krajobraznim vrijednostima karakterističnim za područje na kojem se nalazi - Značajni krajobraz – prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje, - Spomenik prirode – je pojedinačni neizmijenjeni dio prirode koji ima ekološku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost.

- Spomenik parkovne arhitekture – umjetno oblikovani prostor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park), koji ima estetsku, stilsku, umjetničku, kulturnopovijesno i odgojno-obrazovnu vrijednost. Regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz i spomenik parkovne arhitekture zaštićena su područja od lokalnog značenja. Slika 14.: Karta zaštićenih područja RH – Predmetno područje: Međimurska županija Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode RH 4.1. Zaštita krajobrazne raznolikosti Zaštita krajobrazne raznolikosti jedno je od polazišta zaštite krajobraza općenito, a ona je pak jedan od temelja na kojem počiva sveukupno vrednovanje prostora. Krajobraz se prema definiciji Europske konvencije o krajobrazima predstavlja: „kao određeno područje, viđeno ljudskim okom, čiji je karakter rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika“. Zato ga treba zakonom zaštititi i priznati dijelom identiteta područja i zajedničke čovjekove kulturne i prirodne baštine (Konvencija, 2000). Prema „Konvenciji o europskim krajobrazima“ krajobraz se visoko pozicionira za budućnost, jer među ostalim „doprinosi dobrobiti čovjeka i jačanju europskog identiteta“. Konvencija o europskim krajobrazima obvezuje zemlje potpisnice da „zakonom priznaju krajobraz kao bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine“ te temelj „identiteta područja“ i da će vrednovati krajobraze „vodeći računa o osobitim vrijednostima kojem pripadaju zainteresirane strane i dotično stanovništvo“. Tijekom povijesti u različitim prirodnim uvjetima i kulturama nastali su različiti krajobrazi. Razlikujemo prirodna područja tj. prirodni krajobraz – nastao pod utjecajem prirodnih procesa bez ljudskog utjecaja i kulturni krajobraz – plod zajedničkih utjecaja prirode i čovjeka - kultiviranje prirode. „Prirodni krajobrazi“ su oni krajobrazi čiji je izgled rezultat isključivo prirodnog razvoja. Takvi su krajobrazi rijetki. Mnogo su češći „kulturni krajobrazi“ čiji je prvobitni izgled izmijenjen djelovanjem ljudi. Krajobrazi su jedan od važnih čimbenika prostornog identiteta, bilo da se radi o krajobrazima visokog stupnja prirodnosti ili su oblikovani čovjekovim djelovanjem tijekom stoljetnog povijesnog razvoja.

Unatoč tome, povijesna obilježja koja predstavljaju temeljne elemente u stvaranju našeg krajobraza, veoma su osjetljiva i kad se jednom izgube, nije ih moguće više nadoknaditi. Povijesni krajobrazi te s njima povezane tradicije i običaji važni su već sami po sebi, prije svega što govore o našoj prošlosti i o našem identitetu. Raznolikost kulturnih krajobraza daje svakom mjestu mogućnost jedinstvene turističke ponude i promicanja domaćeg turizma. Bogatstvo krajobraza temelj je čitavom mozaiku vrijednih povijesnih obilježja, prirodnih staništa, bioloških vrsta i ekosustava čije održavanje ovisi o ruralnim zajednicama kojima pripadaju. Krajobraz je potrebno integrirati u sektore koji na njega imaju neizravan utjecaj, kao što su: turizam, poljoprivreda, šumarstvo, promet, vodno gospodarstvo, regionalni razvoj i drugo. Kulturni krajobraz poljoprivrednih područja treba prepoznati kao javno dobro velikog značaja i snažan pokretač ruralnog razvoja. Na njegovu se neprocjenjivu vrijednost oslanjaju: obnova, rast i gospodarski oporavak kraja. Prema krajobraznoj regionalizaciji Hrvatske (Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske) Međimurje pripada krajoliku sjeverozapadne Hrvatske, a prema vizualnoj regionalizaciji (podjela prema vizualnom doživljaju krajolika) Međimurje pripada cjelini riječne doline Mure. Prema tipološkim karakteristikama krajolik Međimurje (Prostorni plan Međimurske županije, 2001.) možemo svrstati u nekoliko cjelina: (1) Urbanizirani krajolik; (2) Kultivirani krajolik Donjeg Međimurja; (3) Kultivirani krajolik Gornjeg Međimurja;

(4) Prirodi blizak krajolik rijeke Mure i (5) Prirodi blizak krajolik rijeke Drave (vrlo mali dio koji se odnosi na stari tok Drave). Urbanizirani krajolik predstavlja središnji, najgušće naseljeni prostor Međimurja, koji ujedno pripada i najgušće naseljenim prostorima Hrvatske. Kao najveća urbana cjelina izdvaja se grad Čakovec s naseljima u okruženju. Izgrađene cjeline naselja s pojasom vegetacije naselja čine usklađenu i harmoničnu cjelinu. Najveći dio kultiviranog krajolika Donjeg Međimurja čini poljoprivredni (agrarni) krajobraz, a manji dio čine šume i šumarci. Krajobraz je formiran tradicionalnim 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2039 načinom poljodjelske proizvodnje te velikom naseljenošću, koja se očituje kroz usitnjenost posjeda. Krajobraz karakterizira mozaik oranica, livada, šumaraka, poljskih živica, a u vizualnom doživljaju naselja dominira masa zelenih površina s crkvenim tornjem kao dominantnim orijentirom u prostoru ravnice. Glavno obilježje kultiviranog krajolika Gornjeg Međimurja je velik udio šumskih površina, a na poljoprivrednim površinama prevladavaju vinogradi i voćnjaci. To je krajobraz velike estetske vrijednosti s naglašenim otvorenim vizurama s brežuljkastih predjela. Ranjivost krajobraza očituje se u izgrađenosti kuća za odmor na grebenima brežuljaka, koja utječe na još veću usitnjenost posjeda. Prirodi blizak krajolik rijeke Mure krajolik je u kojem dominira prirodna dinamika rijeke, poplavne šume i livade. Izrazito visok stupanj prirodnih vrijednosti nalazimo unutar nasipa za obranu naselja od poplava. Antropogeni učinci vrlo su mali. Prirodi blizak krajolik rijeke Drave odnosi se na prostor starog toka Drave i ostatke dravskih šuma ostale nakon izgradnje hidroenergetskih objekata. Krajolik je to s rukavcima i meandrima, posebno prostor od završetka odvodnog kanala do ušća Mure. Ranjivost ovog krajolika predstavlja nedovoljni protok biološkog minimuma, eksploatacija šljunka i pijeska iz starog korita rijeke te „divlja“ gradnja. Možemo reći da je krajobraz Međimurja kompleksan, što se očituje u raznovrsnosti njegove građe.

Nailazimo na mnoštvo krajobraznih elemenata različitih po teksturi, veličini, bolji, obliku, koji daju pečat ovom dijelu prostora. Na jednoj strani to je prirodni riječni krajobraz čiji su sastavni dijelovi po građi i prostornom razmještaju nepravilni, a na drugoj strani pravilan geometrijski red poljoprivrednih površina, koje iako su geometrijske, svojom raznolikošću pokazuju bogatstvo u oblicima, boji, tonskim i teksturnim vrijednostima. Kombinacijom pravilnih geometrijskih oblika s prirodnim, organskim oblicima nastao je krajobraz visoke plastičnosti. Slika 15.: Krajobraz Donjeg Međimurja iz zraka Izvor: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode 4.2. Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav Na 24. sjednici Međunarodnog koordinacijskog vijeća Programa „Čovjek i biosfera“ održanoj od 9. do 13. srpnja 2012. godine u sjedištu UNESCO-a u Parizu proglašen je hrvatsko-mađarski prekogranični rezervat biosfere Mura- Drava-Dunav. Ovo je drugi hrvatski rezervat biosfere, nakon planine Velebit koji je postao dio ove svjetske mreže davne 1977. godine. Prostor rezervata u Hrvatskoj iznosi 395 860,7 ha i proteže se kroz šest sjevernih hrvatskih županija. Obilježava ga veliko bogatstvo i raznolikost vodenih i močvarnih staništa (sprudovi, mrtvi rukavci, strme obale, poplavne šume i dr.) te biljnih i životinjskih vrsta posebice ptica i riba. Na području rezervata biosfere prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa utvrđeno je 77 stanišnih tipova od kojih je 35 ugroženo na europskoj razini i zaštićeno Direktivom o staništima, a u Hrvatskoj Pravilnikom o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima (NN br. 88/14).

Pristupanjem UNESCO-voj mreži rezervata biosfere, prepoznata je izuzetna prirodna vrijednost ovog prostora na svjetskoj i europskoj razini. Svaki rezervat biosfere treba ispuniti tri funkcije koje se međusobno nadopunjuju: zaštitnu funkciju, razvojnu funkciju i logističku funkciju. Rezervati biosfere su međunarodno priznati oblik zaštite koji promoviraju skladan suživot čovjeka i prirode odnosno pronalaze rješenja za usklađivanje očuvanja bioraznolikosti i socio-ekonomskog razvoja. Slika 16.: Područje rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode RH 4.3. Ekološka mreža - Područja NATURA 2000 Europska unija obvezala se štititi biološku raznolikost i zaustaviti njezin gubitak u Europi do 2020. godine. Dva snažna europska propisa čine temelj politike EU kao odgovor na tu obvezu – Direktiva o pticama i Direktiva o staništima. Te direktive zajedno predstavljaju najambiciozniju inicijativu ikada pokrenutu u cilju očuvanja vrijednih staništa i vrsta diljem zemalja članica EU-a. Zahvaljujući dvjema direktivama, države su u mogućnosti koordinirati svoje aktivnosti očuvanja prirode bez obzira na političke i administrativne granice. Cijeli je proces znanstveno utemeljen, zakonski provediv i zasnovan na pristupu upravljanju koji uzima u obzir interese i brige ljudi. Stranica 2040 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014. Slika 17.: Područja ekološke mreže u Međimurju U središtu dviju Direktiva je stvaranje ekološke mreže područja očuvanja diljem Europe – mreže Natura 2000 – osmišljene radi očuvanja preko 1000 vrsta ugroženih i endemičnih svojti i oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova navedenih u dodacima dviju EU direktiva.

Direktive zaštićuju ključna područja za vrste i stanišne tipove kao područja Natura 2000. Ta područja mogu biti, na primjer, važna područja za gniježđenje, hranjenje ili odmaranje rijetkih vrsta ptica ili područja na kojima još uvijek opstaju rijetki stanišni tipovi poput bogatih travnjaka i prirodnih šuma. Upravljanje područjem Natura 2000 mora biti takvo da osigurava dugoročan opstanak ciljnih vrsta i stanišnih tipova za predmetno područje što podrazumijeva sljedeće: Izbjegavanje štetnih aktivnosti koje mogu ozbiljno zaprijetiti opstanku ciljnih vrsta i stanišnih tipova, gdje je to potrebno, poduzimaju se takve mjere koje će održati ili obnoviti stanje vrsta i stanišnih tipova u „povoljnom stanju očuvanosti“ u njihovom prirodnom arealu. Kako će se sve navedeno postići ovisi o karakteristikama pojedinog područja. Neka su područja vrlo mala, neka su prostrana i već zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode. Većina će područja činiti sastavni dio krajolika i u njima će se i dalje provoditi gospodarske djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, rekreativne aktivnosti itd.). Ekološka mreža – područja Natura 2000 ne zamjenjuje nacionalne sustave zaštićenih područja niti se s njima “natječe”, nego ih na razini Europske unije nadopunjuje, ona se razlikuje od nacionalnih sustava zaštićenih područja, zbog obveze ocjene prihvatljivosti. Ekološku mrežu RH (mrežu Natura 2000) čine područja očuvanja značajna za ptice – POP i područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove – POVS.

PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE RH (EU EKOLOŠKE MREŽE NATURA 2000) U MEĐIMURSKOJ ŽUPANIJI Područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (POVS) naziv područja kod područja Međimurje HR2001346 Donje Međimurje HR2001347 Mura HR2000364 Drava - akumulacije HR2001307 Gornji tok Drave (od Donje HR5000014 Dubrave do Terezinog polja) Mačkovec - ribnjak HR2001034 Čep - Varaždin HR2000470 Područja očuvanja značajna za ptice (POP) naziv područja kod područja Dravske akumulacije HR1000013 Gornji tok Drave HR1000014 Slika 18.: Karta ekološke mreže RH (EU ekološke mreže Natura 2000) – Predmetno područje: Međimurska županija Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode RH 4.4. Upravljanje zaštićenim područjima i područjem ekološke mreže Temeljem Zakona o zaštiti prirode, zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže upravljaju javne ustanove. Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području županije osniva županijska skupština. Javne ustanove temeljem Zakona obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara te nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju. Na prijedlog stručnih službi Županije Županijska skupština Međimurske županije u studenom 2005. godine donijela je Odluku o osnivanju Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Međimurske županije. Ustanova sukladno zakonu ima Statut kojim se uređuju sva prava od važnosti za obavljanje djelatnosti i poslovanja javne ustanove, kojeg je donijelo Upravno vijeće u veljači 2006. godine. Nakon toga slijedilo je ustrojavanje tijela javne ustanove predviđenih Statutom Ustanove, da bi početkom 2007. godine Ustanova započela s radom. Danas Ustanova djeluje pod nazivom Međimurska priroda – Javna ustanova za 10. listopada 2014.

“SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2041 zaštitu prirode sa sjedištem u naselju Križovec, Trg međimurske prirode 1, na području grada Mursko Središće. Slika 19.: Sjedište Ustanove iz zraka, znak zaštite prirode, aktivnosti na rijeci Muri Izvor: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode 4.5. Bioraznolikost S obzirom da još uvijek podaci o bioraznolikost nisu dostupni u jednoj bazi podataka, ovdje navodimo rezultate recentnih istraživanja provedenih od 2007. godine do danas, a koji su dostupni Međimurskoj prirodi – Javnoj ustanovi za zaštitu prirode, na način kako nam je dostavila Javna ustanova. Posebno značajno prirodno područje je uz širi prostor uz rijeku Muru. Tijekom vegetacijske sezone 2007. i 2008. godine Podvezanec je istraživala floru Murščaka te je zabilježeno 300 svojti vaskularnih biljaka (2 papratnjače i 298 sjemenjača – 239 dvosupnica i 59 jednosupnica). Analizom flornih elemenata utvrđeno je 14 glavnih skupina flornih elemenata: euroazijski (36%), široko rasprostranjene biljke (30%), europski (9%), cirkumholarktički (7%), južnoeuropski (7%), srednjeeuropski (4%), južnoeuropskomediteranski (2%), južnoeuropsko kontinentalni (1%), južnoeuropsko montani (1%), istočnoeuropsko pontski (1%), općemediteranski (1%), južnoeuropsko pontski (1%), južnoeuropsko atlantski (1%) i jugoistočnoeuropski florni element (1%). Ovaj sastav flornih elemenata Murščaka ukazuje na pripadnost eurosibirskosjevernoameričkoj regiji holarktisa. Analizom životnih oblika utvrđeno je najviše hemikriptofita (51%), a zatim slijede terofiti (57%), fanerofiti (13%), geofiti (8%), hidrofiti (6%) i hamefiti (3%). Time je utvrđena pripadnost pojasu umjereno tople humidne klime. Analizom ugroženih svojti utvrđena je jedna ugrožena svojta (EN) crnkasti šaš (Carex nigra) i dvije osjetljive svojte (VU): obalni šaš (Carex riparia) i mjehurasti šaš (Carex vesicaria). Zabilježena je i svojta vodeni orašac (Trapa natans) koja se ne nalazi na Crvenom popisu, ali nosi status NT (gotovo ugrožena) te je joj prijeti nestanak zbog isušivanja staništa. Analizom alohtonih invazivnih svojti utvrđena je prisutnost 26 alohtonih svojti od kojih je 16 invazivno.

Temunović i Turić tijekom istraživanja vrste dvoprugasti kozak (Graphoderus bilineatus) na području Međimurske županije 2013. godine navode da su u mrtvajama i barama uz Muru najčešće zabilježene svojte poput male vodene leće (Lemna minor), podvodne vodene leće (Lemna trisulca) te višekorijenske barske leće (Spriodela polirhiza). Među vegetacijom koja je ukorijenjena u dnu vodenih tijela a listovi joj se nalaze ispod ili na površini vode (submerzna i emerzna vegetacija) valja istaknuti lokvanj (Nuphar lutea), vodeni orašac (Trapa natans), lopoč (Nymphea alba), nekoliko vrsta mrijesnjaka (Potamogeton sp.) i žabogriz (Hydrocharis morsusranae). Od submerzne vegetacije valja istaknuti krutu roščiku (Ceratophylum demersum) te vrste iz roda krocnja (Myriophyllum sp.) koji su u cijelosti uronjeni u vodu te nemaju dijelova koji izlaze na površinu. Slika 20.: Crnkasta sasa, močvarna kaljužnica, kockavica, žuta perunika Izvor: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode Temeljem istraživanja Temunović i Turić iz Udruge BIOM 2013. godine, najpogodnija i najočuvanija staništa za vodene kornjaše u Međimurju su prisutna na području oko rijeke Mure, a to su uglavnom mrtvice koje se nalaze u ubrzanom procesu sukcesije, te ne podržavaju velike populacije riba. Stoga je na ovom području uzorkovan najveći broj jedinki te je utvrđena raznolika fauna vodenih kornjaša. Vrsta Graphoderus cinereus prisutna je na području Mure u izuzetno velikom broju, kao i na velikom broju postaja. Na terenu je primijećeno da se mrtvaje na području Mure uglavnom nalaze u jednom od dva „stanja“, što se odražava i u dva trenda brojnosti vodenih kornjaša. Prvi slučaj je da se velik broj mrtvaja nalazi u ubrzanom procesu sukcesije – vrlo su plitke i gusto zarasle te im stoga prijeti presušivanje. Međutim, upravo na ovim mrtvajama zabilježena je najveća brojnost i raznolikost vodenih kornjaša, stoga je potrebno zaustaviti ovaj negativan trend prikladnim mjerama zaštite i upravljanja mrtvajama na području Mure. Suprotno procesu sukcesije, jedan dio mrtvaja uređen je i održava se od strane ribiča, športsko-ribolovnih društava ili lokalnog stanovništva. Ovakve mrtvaje su veće i dublje, uglavnom ne presušuju i podržavaju brojnu populaciju riba (često i invazivnih Stranica 2042 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014.

vrsta). Kao takve, predstavljaju nepovoljno stanište zajednici vodenih kornjaša, ali i drugih vodenih makro-beskralješnjaka. Opsežno istraživanje faune vretenaca (Odonata) izvršio je Nino Mihoković tijekom 2009. i 2010. godine. Navedenim istraživanjem zabilježene su 42 vrste vretenaca na 27 istraživanih lokaliteta uz rijeku Muru. Zabilježena fauna vretenaca većim dijelom pripada eurosibirskom faunističkom elementu, s malim utjecajem mediteranskog faunističkog elementa, koji je najčešće lokaliziran na specifična staništa (plitka, otvorena staništa južnih ekspozicija). Područje hrvatskog toka rijeke Mure je promijenjeno antropogenim zahvatima utvrđivanja obale rijeke, isušivanjem i odvodnjom močvarnih područja, izgradnjom nasipa i ograničavanjem područja pod utjecajem rijeke. Sadašnje stanje staništa eliminira marginalne vrste koje su zbog visokospecifičnih zahtjeva najugroženije. Uočljiv je nedostatak staništa koja su u stadijima sukcesije koja kratko traju (plitka, položena, otvorena i bez drveća koja sezonski plave), a potrebna su za razvoj vrsta roda Lestes i Sympetrum, te vrsta poput plitvička zelenka (Somatochlora flavomaculata) i veliki tresetar (Leucorrhinia pectoralis). Jedno od preostalih staništa ovog tipa nalazi se kod Murskog Središća (lokalitet Mursko Središće oko skele Fusek), a s ciljem održanja populacije ugrožene vrste plitvička zelenka (Somatochlora flavomaculata), potrebno je izbjeći radove vezane uz isušivanje tog područja. Poseban slučaj čini derivacijski kanal koji služi za odvodnju podzemnih voda, a proteže se dužinom toka Mure, uz vanjsku stranu nasipa za obranu od poplava, od mjesta Novakovec do mjesta Donja Dubrava. To je plitak kanal koji obrašta močvarnom i obalnom (bez drvenaste) vegetacijom, a tijekom sezone djelomično presušuje, dio stalno teče, a dio vode ostaje u obliku lokvica i laguna. Taj kanal predstavlja refugij vrstama koje su originalno nastanjivale ovo područje, a sada im je opseg staništa reduciran.

Nina Pintarić je tijekom 2012. godine provela istraživanje obada na 10 lokaliteta uz rijeku Muru. Uzorkovano je 989 jedinki koje su svrstane u 5 rodova. Utvrđeno je 14 vrsta te jedna podvrsta. Uspoređujući s podacima prijašnjih istraživanja, 8 je novih vrsta. Na potrebe izrade prijedloga potencijalnih Natura 2000 područja u Hrvatskoj tijekom 2008. i 2009. izvršeno je terensko istraživanje vrsta noćnih i danjih leptira s Dodatka II Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore. Istraživanje su izvršile Šašić i Mihoci iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Na području središnjeg i gornjeg Međimurja od posebnog su značaja staništa s ljekovitom krvarom koja se javlja na mezofilnim livadama i košanicama uz različite vodotoke. Područje je to koje nije pogodno za razvijenu poljoprivredu nižeg područja Međimurja te se uglavnom koriste kao košanice koje se kose jednom ili uglavnom dva puta godišnje. Livade tog tipa u Međimurju su omeđene šumom i šikarom zajednice hrasta lužnjaka i graba. Ista staništa koja odgovaraju vrstama roda Phengaris pokazala su se pogodna i za još dvije vrste leptira: kiseličin vatreni plavac (Lycaena dispar) i danja medonjica (Euplagia quadripunctaria). Tijekom 2010. godine na 7 lokaliteta uz rijeku Muru Olga Jovanović i Goran Šafarek su proveli istraživanje herpetofaune. Na istraženom području zabilježena je velika raznolikost vodenih staništa potencijalno prikladnih za vodozemce i gmazove; veće i manje, stalne i povremene bare i lokve (zaklonjene u šumi, otvorene), livade, šume. Za vrijeme terenskih obilazaka zabilježene su sljedeće vrste vodozemaca:

jestiva zelena žaba (Pelophylax kl. esculentus), šumska smeđa žaba (R. dalmatina), močvarna smeđa žaba (R. arvalis), gatalinka (Hyla arborea), crveni mukač (Bombina bombina), žuti mukač (B. Variegata), smeđa krastača (Bufo bufo), češnjača (Pelobates fuscus), mali vodenjak (Lissotriton vulgaris). Od gmazova zabilježene su: barska kornjača (Emys orbicularis), livadna gupterica (Lacerta agilis), bjelouška (Natrix natrix) i ribarica (N. Tessellata). Od gmazova koji nisu zabilježeni, a vjerojatno obitavaju su smukulja (Coronella austriaca), bjelica (Zamenis longissimus) i sljepić (Anguis fragilis), a potencijalno i riđovka (Vipera berus). Slika 21.: Vretence, bjelouška, smeđe krastače, veliki plavac Izvor: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode Dolina Drave s akumulacijama Čakovec i Donja Dubrava spada u ornitološki značajna područja u Hrvatskoj. To je područje iznimno bogato ptičjim svijetom, a često se sreću rode, čaplje, patkarice, labudovi, kormorani, gnjurci, prutke i dr. Područja uz šljunčare važna su staništa za vrste koje traže suha područja u blizini vode – pčelarice, bregunice, čigre. Šumske površine pružaju iznimnu zaštitu i gnijezdilišta za različite ptičje vrste – djetlovi, sove, grabljivice, zviždci, šljuke, brgljezi, zebovke. Naseljena područja omogućila su različitim ptičjim vrstama koje tu mogu doseći iznimnu brojnost prilagodbu životu uz čovjeka – vrapci, vrane, lastavice, rode, zebovke, sjenice, golubovi i dr. Obradiva poljoprivredna područja i livade iznimno su bogata ptičjim vrstama u svim godišnjim dobima (grabljivice, strnadice, zebovke, kokoške, sjenice, ševe i dr.).

Do danas su na rijeci Muri provedena brojna ihtiološka istraživanja te su za cjelokupnu rijeku Muru zabilježena 61 vrsta riba. Riječ riba u ovom kontekstu treba shvatiti široko jer su uz zrakoperke ovdje ubrojene i paklare. Muru su do sada istraživali austrijski istraživači (Heckel, 1847. – 13 vrsta riba; Herman, 1887. – 22 vrste riba), mađarski istraživači (Vutskits, 1904. – 27 vrsta riba i 1918. – 24 vrste riba; Vásárhelyi, 1961. – 20 vrsta riba; Kriesch, 1868. – 13 vrsta riba; Berinkey, 1972. – 12 vrsta riba; Harka, 1992. – 19 vrsta riba i 1997. 35 vrsta riba; Vida, 1998. – 31 vrsta riba; Sallai, 1999. – 48 vrsta riba) i slovenski istraživači (Povž, 1984. – 26 vrsta riba, 1992. – 44 vrste riba, 1994. – 47 vrsta riba; Povž i Sket 1990. – 52 vrste riba). Od 61 vrste riba zabilježenih u rijeci Muri više od polovice, 31, nalazi se u Crvenoj knjizi slatkovodnih riba Hrvatske od kojih se 21 smatraju ugroženima. U kategoriji kritično ugroženih je jedna vrsta, u kategoriji ugroženih su četiri vrste, u kategoriji osjetljivih vrsta je 16 vrsta. Od 61 dosad zabilježene vrste u rijeci Muri istraživanjem Prirodoslovnomatematičkog fakulteta, Biološki odsjek, Zoologijski zavod (Mrakovčić i sur., 2008.) potvrđena je 31 vrsta raspoređenih u osam porodica. Porodica Cyprinidae zastupljena je s 22 vrste, porodica Percidae zastupljena s tri predstavnika, porodica 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2043 Cobitidae je zastupljena sa dva predstavnika, a ostale porodice zastupljene su samo s po jednom vrstom. Ulovljena riblja zajednica karakteristična je za zajednicu nizinskih voda.

Najbrojnija riba u uzorku je klen koji sa 383 jedinke čini 28,0% ukupnog ulova. Slijedi dvoprugasta uklija sa 164 jedinki, sunčanica sa 131 jedinkom, bodorka sa 110 jedinki i uklija sa 103 jedinke. Značajno istraživanje šišmiša odradila je Marina Kipson tijekom 2011. i 2012. godine na području Regionalnog parka u Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. Ukupno je istraženo 13 lokaliteta i obiđeno 20 crkvenih objekata. Zabilježeno je 16 vrsta šišmiša što čini gotovo polovicu ukupnog broja zabilježenih vrsta u Hrvatskoj (35). Broj ulovljenih jedinki šišmiša je bio podjednak u poplavnim šumama vrbe i topole te šumi hrasta lužnjaka i običnog graba, dok je ukupan zabilježen broj vrsta (ulovljenih te određenih prema eholokaciji) bio veći u šumi hrasta i graba. Pronađene su 4 vrste koje se nalaze na Dodatku II Direktive o staništima - veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum), veliki šišmiš (Myotis myotis), velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii) i širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus). U crkvenim objektima su pronađene 4 porodiljne kolonije, 2 kasnog noćnjaka (Eptesicus serotinus)i 2 sivog dugoušana (Plecotus austriacus). 4.5.1. Izvorne pasmine u Međimurju Kao jedna od važnih sastavnica biološke raznolikosti, osim divlje flore i faune, izdvajaju se i svojte koje je čovjek uzgajao i mijenjao tisućama godina kako bi ih prilagodio svojim potrebama. Na taj je način stvoren veliki broj različitih pasmina domaćih životinja, prilagođenih uvjetima pojedinog podneblja, a time i značajna genetska zaliha za poboljšanje njihovih uzgojnih svojstava. Osim prirodne vrijednosti, pasmine domaćih životinja imaju i veliki kulturni značaj jer su odraz dugogodišnjeg truda brojnih naraštaja i tradicije. Trend razvoja poljoprivrede temeljen na uzgoju malog broja visokoproduktivnih svojstava, migracije stanovništva u gradove, nedostatno zakonodavstvo koje bi cjelovito reguliralo očuvanje hrvatskih pasmina, razlozi su zbog kojih raste opasnost od njihova nestajanja.

Temeljem podataka iz Zelene knjige izvornih pasmina Hrvatske (iz 2011. godine) za područje Međimurja su značajne izvorne pasmine međimurski konj, mali međimurski pas (Međi), kokoš hrvatica i siva pčela. S druge strane međimurska kokoš, dravska guska i međimurski puran su pasmine definirane kao nedovoljno poznate i/ili izumrle. Međimurski konj Prema imenu pasmine zaključuje se da je nastao na području Međimurja. Danas postoje evidentirane dvije populacije ovih konja. Jedna se nalazi u Međimurju, brojčano manja populacija, a druga znatno veća u Mađarskoj. U Međimurju se sve do 19. stoljeća uzgajao lakši domaći konj s primjesama arapske krvi. Temelj za nastanak međimurskog konja bile su domaće toplokrvne kobile izraženijeg okvira, križane s noričkim pastusima. Međimurski konj je snažan, marljiv, izdržljiv, inteligentan i vrlo privržen čovjeku. Međimurski konj izrazito je radni konj, najviše rabljen za obavljanje poljoprivrednih radova i transport roba. Po svojim pozitivnim karakteristikama bio je poznat širom Europe. S prestankom potrebe za radnim konjima, pasmina izumire i održavaju je tek rijetki uzgajivači iz čiste ljubavi spram konja. Manjim dijelom rabe se za potrebe turističkih zaprega, terapijskog jahanja, za rad na polju i u šumi. Brz razvoj željeznice i pojava motornih transportnih sredstava u prvoj polovici 20. stoljeća smanjuje potražnju za radnim konjima, što dovodi do drastičnog smanjenja populacije međimurskog konja. Iako se početkom 20. stoljeća uzgajalo više od 14 000 konja, već 1946. bilo je tek oko 5000 grla. U matičnu evidenciju Hrvatskog stočarsko selekcijskog centra upisano je 2000. godine samo 38 grla, što međimurskog konja svrstava u skupini kritično ugroženih pasmina pa je stoga potrebna hitna akcija da bi se ova autohtona pasmina očuvala.

Nacionalnu populaciju pasmine međimurski konj krajem 2010. godine čini ukupno 57 grla. Izraženo u udjelu, pasmina međimurski konj s 0,29% ima najmanji udio u ukupnom broju konja u Republici Hrvatskoj. Slika 22.: Međimurski konj, pčele sivke, krave na gmajni Izvor: Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode 4.5.2. Invazivne strane vrste Strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno nije obitavala u određenom ekološkom sustavu nekoga područja, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim unošenjem. Sinonimi za stranu vrstu su – alohtona, nenativna, nezavičajna, egzotična, introducirana ili unesena vrsta. Prema Zakonu o zaštiti prirode invazivna strana vrsta je ona čije naseljavanje ili širenje ugrožava biološku raznolikost, ali to je i vrsta koja svojim razmnožavanjem i širenjem uzrokuje ne samo ekološku već i ekonomsku štetu i/ili čak nepovoljno utječe na zdravlje ljudi. Problemom invazivnih vrsta intenzivnije se počelo baviti zadnjih desetljeća. Kroz veliki europski međudržavni projekt DAISIE (Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe) na području Europe je zabilježeno više od 11 000 stranih svojti. Od svih njih izdvojeno je „100 najgorih“, invazivnih, među kojima su mnoge prisutne i u Hrvatskoj. Većina tih vrsta unesene su iz Sjeverne Amerike ili Azije. Kontrola invazivnih vrsta i smanjivanje njihova utjecaja na zavičajne svojte i cjelokupne ekološke sustave danas je jedan od najvećih izazova zaštite prirode u Europi. Stranu invazivnu Stranica 2044 - Broj 13 “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” 10. listopada 2014.

vrstu, nažalost, gotovo nikad nije moguće ukloniti iz staništa u koje se proširila, osim na otocima te na ograničenim dijelovima kopna, jer je to uglavnom ekonomski neisplativo. Zato je važno rano otkrivanje prisutnosti potencijalno invazivne strane vrste u ekološkom sustavu, a hitne mjere kontrole širenja i uklanjanja najčešće su jedine učinkovite mjere borbe protiv takvih svojti. U Hrvatskoj je Zakonom o zaštiti prirode zabranjen unos stranih vrsta u otvorene ekološke sustave. Kako bi javnosti približili problematiku stranih invazivnih vrsta, Državni zavod za zaštitu prirode pokrenuo je web stranicu www.invazivnevrste.hr. Tijekom istraživanja rasprostranjenosti i populacijskih značajki invazivne strane vrste raka Pacifastacus leniusculus (Dana, 1852.) Sare Janković 2009. godine na rijeci Muri su ulovljene samo jedinke invazivne strane vrste – Pacifastacus leniusculus. S obzirom da u rijeci Muri od 2007. godine nije potvrđen nalaz autohtone vrste riječnog raka (Astacus astacus) može se zaključiti da je kompetitivno jača, agresivnija i fertilnija vrsta, signalni rak, potisnula i prorijedila populaciju riječnog raka u rijeci Muri. Populacije autohtone vrste riječnog raka su prisutne na vrlo malom broju lokacija na području Međimurja, većinom u izoliranim umjetnim vodenim površinama, u koje su uneseni od strane čovjeka. Na području Međimurske županije su, nažalost, osim signalnog raka zabilježne i ove invazivne strane vrste: ambrozija (Ambrosia artemisiifolia), čivitnjača (Amorpha fruticosa), zlatošipka (Solidago gigantea), žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), japanski dvornik (Reynoutria japonica), čičoka (Helianthus tuberosus), pajasen (Alianthus altissima), bagrem (Robinia pseudoacacia), crvenouha kornjača (Trachemys scripta elegans), žutouha kornjača (Trachemys scripta scripta), raznolika trokutnjača (Dreissena polymorpha), sunčanica (Lepomis gibbosus), babuška (Carassius gibelio) crni somić (Ameiurus melas), šimširov moljac (Cydalima perspectalis), tigrasti komarac (Aedes albopictus), harlekinska božja ovčica (Harmonia axyridis) i dr.

4.6. Georaznolikost Georaznolikost je neizostavni dio prirodne raznolikosti pojedinačnih ekosustava i ekosfere kao cjeline. Iako se ponekad pogrešno poistovjećuje samo s geološkim pojavama i procesima, kao širi pojam obuhvaća geološku, geomorfološku i pedološku raznolikost litosfere i pedosfere koje su u prostoru i vremenu uzročno-posljedično povezane. Ta povezanost, kao bitna odrednica globalne geoekosfere, dolazi do izražaja i u odnosima s drugim komponentama (hidrosferom, kriosferom, biosferom i atmosferom) koje posredno ili neposredno imaju utjecaja na njen postanak i evoluciju. Georaznolikost je značajna i vrijedna pažnje iz više aspekata, ali je ugrožena brojnim ljudskim aktivnostima. Jednom uništenu georaznolikost nije moguće vratiti u prijašnje stanje i upravo zbog toga je njezina zaštita još značajnija. Geobaština obuhvaća najvrjednije dijelove nežive prirode – to su geološki, geomorfološki i pedološki važni lokaliteti i područja iznimnog znanstvenog, edukativnog, kulturnog, civilizacijskog i estetskog značenja koja je potrebno sačuvati za buduće generacije. U novije vrijeme, u skladu s europskim trendovima u zaštiti prirode, velikim je dijelom podređena i zapostavljena na račun zaštite živog svijeta, iako očuvanje georaznolikosti i geobaštine predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za očuvanje bioraznolikosti. Za zaštitu i prezentaciju geobaštine značajnu ulogu imaju centri za posjetitelje kakav je primjerice u Križovcu gdje je i sjedište ustanove koja upravlja zaštićenim dijelovima prirode u Međimurskoj županiji.

Prema istraživanju Bognara u geomorfološkom smislu Međimurje je prostor megamakrogeomorfološke regije Panonski bazen, makrogeomorfološke regije Gorsko - zavalsko područje SZ Hrvatske te mezogeomorfološke regije Nizine Drave i Mure s Međimurskim pobrđem. Geomorfološki razvoj bazena porječja Drave počinje u neogenu. Navedeno područje su oblikovale Mura i Drava svojom erozijsko-akumulacijskom aktivnošću u pleistocenu i holocenu. Tijekom razvoja Nizina Drave i Mure prevladavali su tektonski pokreti negativnog predznaka (spuštanje) te je oblikovan tipičan nizinski reljef obilježen malim nagibima (u poloju 0-2°, a na nešto višim terasama 2-5°). Međimurske gorice su izdignute tijekom srednjeg i mlađeg pleistocena te holocena. Nekadašnji niz paleopotolina (Murska, Dravska itd.) dijelom je izdignut te nastaju okolna pobrđa te Međimurske gorice, na kojima otada prevladavaju padinski i erozijski procesi s razvojem odgovarajućih reljefnih oblika. To je prostor 3 tipa reljefa: pobrđa, terasnih nizina i poloja. U novije vrijeme, osobito od početka XIX. stoljeća, brojni su antropogeni utjecaji na razvoj reljefa. Zaštita prirode kao sveobuhvatni društveni interes na polju ljudske djelatnosti, u cilju kvalitetnijeg i humanijeg života može biti učinkovita jedino stvaranjem jedinstvenog i funkcionalnog sustava zaštite. U budućem razdoblju treba međusobno uskladiti zakonske propise unutar područja zaštite prirode, posebno uskladiti ostale sektore (vode, šume…) s potrebama zaštite prirode i okoliša. Poboljšati, odnosno ojačati inspekcijski nadzor te izvršiti povećanje financijskih kapaciteta javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija koja su još uvijek nedostatna da se kompletna zaštita prirode i provedba ekološke mreže ostvari kako je predviđeno. Isto tako možemo reći da nema jedinstvene vizije i politike upravljanja. Svaka ustanova mora zadržati autonomno pravo upravljanja, ali treba definirati minimalne standarde. Nedostaje integralna zaštita, što znači da gospodarenje vodama, šumarstvo i drugi sektori i članovi gospodarenja prirodnim resursima moraju poštivati uvjete i mjere zaštite prirode koje propisuje Uprava za zaštitu prirode.

Važno je spomenuti i nedostatak planova upravljanja za zaštićena područja i područja ekološke mreže, koje prvo treba izraditi i koji se moraju poštivati da bi se sačuvala krajobrazna, geološka i biološka vrijednost zaštićenog područja i posebnosti. Ciljevi i preporuke: - ne mijenjati postojeća staništa, posebno močvarna i vlažna područja koja se značajno smanjuju te provoditi mjere očuvanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova, - planiranim zahvatima u prostoru treba što manje mijenjati prirodna obilježja krajobraza, kako bi se očuvale lokalne posebnosti. Preobrazbom poljoprivrednog prostora gubi se raznolikost kulturnih krajobraza Međimurja, - ukoliko je moguće osigurati očuvanje postojećih neutvrđenih obala bez vodnih građevina i regulacijskih zahvata, - ekološko poboljšanje pojasa duž putova i kanala, - sađenje biljaka i stvaranje biotopa na površinama koje se više ne upotrebljavaju za poljoprivrednu proizvodnju, - ne krčiti nepotrebno živice uz putove i međe jer su to važna staništa za brojne vrste, - ne ometati ptice u razdoblju gniježđenja i kriznim dijelovima godine (zimi), - pomoći u prehrani (zimi) i postavljati umjetno napravljena gnjezdišta, posebno za vrste koje koriste duplje, u vrtovima saditi ukrasno drveće i bilje koje 10. listopada 2014. “SLUŽBENI GLASNIK MEĐIMURSKE ŽUPANIJE” Broj 13 - Stranica 2045 može poslužiti pticama za hranu i gnjezdište (glog, svibovina, jarebika, bršljan), - spriječiti daljnju neplansku izgradnju i izgradnju u poplavnom području, - osigurati jačanje suradnje s prekograničnim zaštićenim područjima u cilju kvalitetnijeg upravljanja, - poticati sustavna floristička, faunistička, mikološka, ekološka i geološka istraživanja, jer će njihovi rezultati značajno pridonijeti pravilnom upravljanju, te na temelju rezultata istraživanja i kroz suradnju sa svim dionicima prostora izraditi plan upravljanja za zaštićena područja i područja ekološke mreže.

III. STANJE OKOLIŠA PO SEKTORIMA 1. STANOVNIŠTVO Intenzivniji negativni utjecaj porasta stanovništva na okoliš relativno je suvremena pojava. Veza između stanovništva i utjecaja na okoliš očita je na prvi pogled: više ljudi troši više prirodnih potencijala, nanosi više štete i proizvodi više otpada. Ovako pojednostavljeno gledanje je točno, no šira je slika mnogo kompleksnija. Potrebno je uravnotežiti zahtjeve rastućeg stanovništva s potrebama konzerviranja prirodnih dobara Zemlje. Povećanje industrijskog i poljoprivrednog zagađenja ugrožava zrak koji udišemo, vodu, vrste koje žive na Zemlji i ozonski omotač koji štiti sam život. Tehnološki napredak može olakšati neke posljedice rasta stanovništva, a mehanizmi tržišta podižu cijene nekim od ugroženih resursa, potičući time supstituciju, recikliranje i tehničke inovacije kako bi se spriječilo potpuno iscrpljivanje prirodnih potencijala. Niti jedno tržište ne uzima u obzir zajedničke prirodne potencijale poput razine podzemne vode ili kvalitete zraka i vode. Tržišta također ne vode računa o pitanjima ravnopravnosti i socijalne pravde. Negativan antropogeni utjecaj na okoliš potencirao se u novije vrijeme globalnim civilizacijskim obrascima svakodnevnog života, koji smanjuje razlike pritiska na okoliš gradskih i seoskih domaćinstava. Nekada su seoska domaćinstva bila gotovo uklopljena u prirodni okoliš, a danas opterećuju okoliš gotovo istim sastavom otpada i intenzitetom kao gradsko stanovništvo, kako primjenom kemijskih sredstava u poljoprivredi i domaćinstvima tako i odbacivanjem olupina automobila i drugog otpada u okoliš. Povećanje ekonomskog prosperiteta uz nedostatne kulturne, komunalne i ekološke standarde, učinilo je od okoliša veliko odlagalište krutog i tekućeg otpada. Gustoća stanovanja dodatni je pokazatelj opterećenosti okoliša. Sa stanovišta zaštite okoliša u naseljima u kojima se preklapaju pokazatelji najvećeg porasta broja stanovnika i najveće gustoće, najveći su i pritisci na okoliš, ako nisu izgrađeni potrebni komunalni uređaji, to se posebno odnosi na području županije na sustav odvodnje otpadnih voda s pročišćavanjem.